Dodik dovodi u pitanje RS: BiH ulazi u NATO sa i/ili bez Dodika

Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH su u operativno-funkcionalnom smislu bili ponajbolji nosioci približavanja BiH članstvu u NATO i prema vjerodostojnim analizama Oružane snage BiH su u mnogim segmentima osposobljenije i od nekih članica NATO-a. Odmah, rame uz rame, s ovim državnim institucijama u pogledu MAP-a, a posebno u dvije posljednje godine, veliki doprinos je dala i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH koja je postala nezamjenjiv partner zapadnoj vojnoj alijansi i njezinim sigurnosno-obavještajnim strukturama.

Zbog čega se, između ostalog, Obavještajno-sigurnosna služba BiH i našla na udaru ruskih satelita u BiH i Srbiji koji su posljednje dvije godine proizvodili razne afere pokušavajući u njih uvući OSA-u i njenog direktora, te spinujući javnost raznoraznim lažnim vijestima. Nisu li, upravo, Oružane snage BiH i Obavještajno-sigurnosna služba BiH i u prvom govoru srpskog člana Predsjedništva BiH jasno označene kao mete.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 2. oktobra 2009. godine uputilo formalan zahtjev za MAP – Akcioni plan za članstvo BiH u NATO, kome je u junu 2009. prethodio Zaključak koji su tadašnji članovi Predsjedništva BiH – Nebojša Radmanović, Haris Silajdžić i Željko Komšić – usvojili o zahtjevu za pristup MAP-u.

Prema Akcionom planu za članstvo Bosna i Hercegovina će morati pripremiti godišnji nacionalni program (ANP), a pripreme i reforme uključuju pet sfera: odbrambenu, sigurnosnu, političku, ekonomsku i pravnu. BiH je Akcioni plan za članstvo dobila 2010. godine, uz uvjet da se angažira u mirovnim misijama u uništavanju viška naoružanja i municije, i uknjižbi perspektivne nepokretne vojne imovine.

     Dodik dovodi u pitanje RS

Interesantno je da su srpski članovi Predsjedništva, Nebojša Radmanović i Mladen Ivanić, svaki na svoj način, dali veliki doprinos u aktiviranju MAP-a. Radmanović upućivanjem formalnog zahtjeva u oktobru 2009. godine, a Ivanić stalnim lobiranjem da se MAP aktivira. “Svima nam je želja da se Akcioni plan za članstvo aktivira i nadam se da ćemo napraviti određeni iskorak. Oko samog članstva nije toliki stepen jedinstva i tu postoje razlike, ali o tome je prerano govoriti. Po meni potrebno je da sve zemlje u regiona uđu u NATO i to bi nama onda jako olakšalo definitivnu odluku”, rekao je Ivanić 2017. godine u svom obraćanju na sesiji “Euroatlantske integracije na zapadnom Balkanu” u sklopu 94. Parlamentarne skupštine NATO i zasjedanja Posebne skupine Parlamentarne skupštine NATO-a za Mediteran i Bliski istok.

No, možda i najjaču političku poruku i podršku ulasku BiH u NATO svojevremeno je poslao Milorad Dodik, sadašnji srpski član Predsjedništva BiH, istakavši: “Ne zalažem se za zajedničke institucije BiH, ali je NATO prilika za stabilnost na ovim prostorima. NATO je garancija da nam djeca neće ići u rat, i ako niste integrisani u NATO, nema ni investicija koje su nam prijeko potrebne.”

Naravno, danas, kada je Milorad Dodik iz govorljivog zagovornika NATO-a prešao u svojevrsnog glasnogovornika ruske politike na Balkanu, najavljuje da će dodijeljeni MAP Bosni i Hercegovini osporiti, prijeteći i referendumom. Milorad Dodik radi ono što je svojevremeno radio Slobodan Milošević konfrontirajući Srbiju sa SAD i NATO-om. Iscrpljujući se na dezintegrativnim procesima u BiH, Dodik ulazi u (svoju) zamku i dovodi u pitanje i samoegzistiranje Republike Srpske – nešto slično kao kada je tzv. Republika Srpske Krajine (tokom oružanih sukoba bila formirana na području Hrvatske) odbila plan Z-4 i otišla na smetljište historije. No, politički Beograd, i već sada Dodik, nisu izvukli pouke od tzv. RSK do Kosova, Crne Gore, Makedonije...

  Oružane snage i Obavještajno-sigurnosna služba, najjači partneri NATO-u

Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara su politički uradili odličan posao oko MAP-a. Unutar hrvatskog političkog korpusa nije bilo dileme u vezi sa MAP-om i bez obzira na veze Dragana Čovića i Milorada Dodika, dužnosnici iz vladajuće HDZ, na čelu sa Čovićem, dali su  doprinos dobijanju MAP-a. U septembru 2018. godine, pred Opće izbore u BiH, Marina Pendeš, ministrica odbrane BiH (kadar HDZ-a) izjavila je: “Do kraja godine ćemo dobiti MAP. Postojala je spremnost većine članica NATO-a da aktivira MAP, ali neki su bili skeptični ukoliko se aktivira MAP prije izbora, da će to dati snagu određenim političkim strankama, smatram da će se nakon izbora to otkloniti. To su mi kazale članice NATO-a. Ja sam optimista da će se stvoriti uvjeti nakon izbora i da ćemo dobiti MAP. Ljetos je i gospođa Merkel rekla da će podržati aktiviranje MAP-a.”

Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH su u operativno-funkcionalnom smislu bili ponajbolji nosioci približavanja BiH članstvu u NATO i prema vjerodostojnim analizama Oružane snage BiH su u mnogim segmentima osposobljenije i od nekih članica NATO-a. Odmah, rame uz rame, s ovim državnim institucijama u pogledu MAP-a, a posebno u dvije posljednje godine, veliki doprinos je dala i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH koja je postala nezamjenjiv partner zapadnoj vojnoj alijansi i njezinim sigurnosno-obavještajnim strukturama. Zbog čega se, između ostalog, Obavještajno-sigurnosna služba BiH i našla na udaru ruskih satelita u BiH i Srbiji koji su posljednje dvije godine proizvodili razne afere pokušavajući u njih uvući OSA-u i njenog direktora, te spinujući javnost raznoraznim lažnim vijestima. Nisu li upravo Oružane snage BiH i Obavještajno-sigurnosna služba BiH i u prvom govoru novog srpskog člana Predsjedništva BiH jasno označene kao mete.

Milorad Dodik, pod pritiskom svojih (rusko-srbijanskih) mentora i uz pomoć političkih saveznika u BiH, pokušat će sad još intenzivnije ovladati OSA-om prvenstveno inflitriranjem  svojih (ruskih) obavještajaca u strukturu OSA-e. S tim ciljem i dalje smo svakodnevno svjedoci raznih (obavještajnih) napada (preko brojnih medija) na Obavještajno-sigurnosnu službu koji, upravo, najavljuju, navodno, pospremanje u OSA-i, kao jedan od prvih prioritetnih zadataka u okviru MAP-a, a što pokazuje njihovo neznanje, ali i strah, jer tačno je da će se mnogi naći na udaru sigurnosnih provjera.

    Ruska politika

Unutar bošnjačkog političkog korpusa je nakon početnih reakcija nastupilo svojevrsno zatišje,  a informacija o aktiviranju MAP-a zatekla je bošnjačke političke snage u pravljenju (kantonalnih) vlasti, unoseći im dodatnu nervozu, jer je, ipak, za aktivaciju MAP-a zaslužna prethodna vlast koja je i vodila pristupne procese, a koju je u protekle četiri godine nosila (njima) “omražena” SDA koja sad može tvrditi da je bila dio historijskog procesa dobijanja MAP-a. Bakir Izetbegović je kao predsjedavajući Predsjedništva BiH boravio u julu 2018. u Brexellesu povodom Samita NATO-a, a oko aktivacije MAP-a za BiH, i tada je rekao “kako je samo pitanje da li će MAP biti aktviran prije izbora 7. oktobra, ili odmah nakon sprovedenih izbora”. Identično je ponavljao i predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Denis Zvizdić, što se na kraju i obistinilo. No, treba podsjetiti da su određeni mediji u Sarajevu sa svojih naslovnica mjesecima pred izbore “obavještavali” javnost da od MAP-a neće biti ništa i da NATO nije promijenio uvjete u vezi sa uknjižbom imovine nazivajući i Izetbegovića i Zvizdića “političkim lažovima”.

Nesumnjivo da će ruska politika, nakon aktiviranja MAP-a za BiH, sve pokušati kako bi osujetili dalji napredak BiH prema NATO-u. Nažalost, pomagača i satelita protiv NATO-a ima i previše u BiH. Ali, bilo ih je i u Crnoj Gori i Makedoniji, pa nisu uspjeli.

Odluka zapadne civilizacije da BiH pruži šansu da bude u NATO-u podrazumijevala je i procjenu šta znači ulazak BiH sa ovakvim (promjenjenim) stavom srpske politike u BiH prema NATO-u, odnosno promjene politike Milorada Dodika. Ako je NATO, dajući MAP, pristao da primi BiH i sa Dodikom, (pro)ruskim do-bavljačem, onda je sasvim jasno da Zapad neće odustati od prijema BiH u NATO.

Možda će (po)najveća faktura ovakve politike Milorada Dodika, pored manjeg entiteta u BiH, biti proknjižena i političkom Beogradu, što ne bi bilo iznenađenje imajući u vidu “nejasnu” politiku, odnosno podršku koju Aleksandar Vučić pruža razbijačkim aktivnostima Dodika i njegovoj političkoj kampaniji. Od Dodika se (s pravom) očekuje da bude vođa EU procesa u četverogodišnjem mandatu u Predsjedništvu BiH, čime bi se, eventualno, djelimično smirila i sigurnosna situacija i to ne samo u BiH, nego i u cijelom regionu.

 

 

Izvor: avangarda.ba

Pin It
Print Friendly, PDF & Email