ETIKA ILI POLITIKA: MLADEN BOSIĆ I MUNIB JUSUFOVIĆ KAO SUPROTNOSTI U POLITICI

Od  skromnog broja Brčaka koji  igraju neku  bitnu političku ulogu na državnom nivou najdalje  su  dogurali Munib Jusufović i Mladen Bosić.

  U nacionalno podijeljenom društvu oni  zastupaju  različite (nacionalne) pozicije.  Jusufović je ( trebao bi biti)  za integralnu bosansku državnost,  Bosić  je za R Srpsku, a državu BiH u ograničenoj mjeri prihvata, uz uslove i sa zadrškom.

Ali  ovdje neće biti riječi o tome, niti će se njihova uloga procjenjivati na osnovu toga. Interesantnija od njihovih političkih (ideoloških) opcija je  njihova politička tehnologija,  tehnika vladanja, odnosno, način i sredstva kojima su se penjali i došli na bitne političke  pozicije.

 Munib Jusufović  je  političar od instikta, prije svega izvanredan psiholog, suptilan  poznavalac  ljudskih slabosti na kojima gradi svoje mreže. Uvijek je na strani jačeg i tamo gdje je trenutna moć  i vlast. Njemu je najbitnije  ko je  na vlasti, ko drži  stvarnu, faktičku vlast.  Takav je od svojih političkih početaka.

 
U devedesetim godinama, dolaskom  višestranačja,  Munib, tada referent u brčanskom Bimalu,  “nanjušio” je da se njegov  SKJ  raspada, da  gubi vlast. Bez puno skrupula zaskočio na stolicu sekretara lokalnog  SDA. Nakon srpske okupacije grada,  na slobodnoj teritoriji, “uklonio” je svoje dotadašnje šefove koji su izgubili političku moć i postao načelnik slobodne opštine Rahić.

Uskoro je  opet  bez skrupula napustio i SDA i prešao na stranu zvijezde u usponu Harisa Silajdžića. Kada se Silajdžićeva  zvijezda počela gasiti, opet, bez pardona,  je napustio  svog palog šefa i priklonio se novoj zvijezdi u usponu, superbogatom  Fahrudinu Radončiću.  Tu u SBB-u je nominalno  i danas.

Od  prije nekoliko mjeseci mediji su registrovali veliku bliskost Jusufovića sa Kukićem (PDA), malim kraljem iz  Banovića. To što je formalno u SBB-u nije izraz njegove vjernosti, jer toga kod njega  nikada nije bilo. I dalje će kao i prije voditi svoju ličnu politiku. One gore slušati koliko mora, i nastaviti svoje  manipulisanje ljudima, sa svim onima kojima njegove silne veze i umjetnost spletkarenja trebaju.

Brčanska čaršija uveliko zna da je on, a ne Kadrić, spiritus movens (duhovni vođa) bošnjačke politike u Distriktu. Jusufović je  unatoč otporu SDA i ostatka SBB-a postavio Đapu na čelo JP Komunalno.  Svi važniji i krupniji poslovi, grantovi i kadrovska rješenja  ne mogu se finalizirati bez njega. On je pravi  i istinski boss bošnjačke politike u Distriktu, a Kadrić i ostali  tek njegov paravan i klovnovi na javnoj bini.  

Čisti primjer makijavelizma u politici. Ali upravo tom tipu političara, tim brojnim realistima-makijavelistima imamo da zahvalimo ovaj sistemski haos u kojem živimo. Svaka realnost, pa i politička, bez principa je uvijek haos  ili vodi u haos. U politici to važi  više nego igdje drugdje. Kad ne znaš kuda ideš, kad nemaš orijentira i principa na magistrali sa deset traka, otići ćeš ili u sunovrat, ili u pustinju bez povratka. Tamo ide ova država zahvaljujući realistima bez principa.

Bosićev put  do vrha  bio je mnogo kraći i s  mnogo manje prolaznih stanica. Iz  gradske, intelektualne porodice, obrazovan u tehničkim naukama, bio je jedan od onih koga su događaji, ne istinski poriv i vokacija, kao što je to slučaj kod Muniba, tjerali u politiku.  Politika nije bila njegova sudbina.

S pedigreom urbanog duha, obrazovan, sa znanjem  stranih jezika,  više je bio izabranik međunarodne zajednice nego po volji  naroda. Još manje, svoj uspon duguje makijavelistčkom laktanju,  splektarenju ili populizmu.

Bosić je  nakon gubitka na prošlim državnim izborima  uradio ono što je norma u demokratskim i civlizovanim društvima, podnio  je ostavku. Koliko znam, jedini  u skoro četvrtvjekovnoj istoriji demokratije u BiH.

Prije nekih mjesec dana Bosić je otišao još jedan korak dalje; odbio je da stane na kompenzacijsku listu iza ljudi koje drži za lopove. Rekao je da mu tamo nije mjesto. Po cijenu da ostane bez poslaničkog mjesta i svega što ono pruža i znači.

I tako:  Munib je objeručke iskoristio priliku da se nađe na  kompenzacijskoj listi - taman i da su crni đavoli na njoj.  Samo da još jednom prođe i politički preživi. Mladen Bosić u ime principa i etike to odbio i po cijenu  potpunog  “odlaska”.
Neko može reći: jedan zna na čemu zemlja stoji i kako na njoj opstati, da je drugi idealista i neprilagođen ovom prostoru i ovim ljudima. To je vjerovatno istina. Istina je i da će ljudi poput Muniba Jusufovića zasigurno politički duže preživjeti.

No, temeljno pitanaje za sve nas ostaje: ako ovo podneblje ikad dođe tobe (u normalu),  da li će to biti zasluga  ljudi poput Mladena Bosića ili ljudi poput Muniba Jusufovića?

 

 

Kašmir Ribić

Pin It