Još jednom o sintagmi " takozvana" Armija Bosne i Hercegovine

Nakon što se prašina  oko HIT-ove neprofesionalne upotrebe sintagme "takozvana" Armija BIH bila slegla , lokalni sajt eBrčko je, politizirajući ovu temu, dolio novo ulje na vatru  izmišljajući "mnogobrojne razloge  i fakte" za opravdanost njene upotrebe. Na kraju se  pokazalo da ih ima samo dva. Oba ideološka i kao takva pravno potpuno nerelevantna.

Prozvana strana ćuti. Ne znam samo  razlog šutnje bosanske strane. Da li šutnja boračkih udruženja Armije BiH, a i bošnjačko-bosanskih zastupnika dolazi od toga što pisanije eBrčkog uzimaju kao nešto nevažno ili što ih baš briga zbog toga.

Ipak tekst eBrčkog zavređuje osvrt. Ne polemiku. Polemisati sa patriotama po zanimanju je teško. Kod njih postoje samo njihovi  razlozi,  oni  u principu priznaju samo vlastiti sud, nekad još "skromnije"- sud vlastitog naroda.  Zato umjesto polemike pogledajmo šta o tome kaže nauka i praksa međunarodnog prava koji su stariji i od Bosne i Hercegovine i od Republike Srpske i od njihovih Armija i od HIT-a i od eBrčkog.

     Dakle, zašto ne "takozvana" Armija Bosne i Hercegovine. U jednoj rečenici: zato što međunarodno pravo Armiju BiH tretira kao  regularnu  Armiju i naziva njenim imenom u kome nema nikakvog prefiksa. Pod tim nazivom  Armiju BiH spominju u svim relevantnim međunarodnopravnim dokumentima, presudama, rezolucijama i prije  Deytona.  

Priznanjem  nezavisnosti BiH 1992. godine  priznata je i njena  Armija koja je formirana ukazom Predsjedništva BiH. U Deytonskom sporazumu, Aneks A1 čl. 6 , Armija  Bosne i Hercegovine naziva se njenim imenom, koji nema nikakav prefiks "takozvana". Dakle, elementarna je pristojnost, pa i obaveza, da se u javnoj komunikaciji koristi oficijelno, međunarodnim i bh. pravnim aktima priznato, ime jedne Armije.

No, ako se civilizacijski prihvate norme javnog komuniciranja, a to znači prije svega da sugovornika oslovljavate njegovim imenom, onda se može raspravljati i o razlici sadržaja i forme; nacionalnom sastavu jedne vojske, njenim ciljevima, običajima i religijskim vjerovanjima njenih pripadnika u odnosnu na naziv koji ta armija nosi. Takva rasprava ima svoje razloge i može biti veoma korisna i plodotvorna. No, to svakako ne može biti razlog da u javnoj komunikaciji ne poštujete legalno i oficijelno ime jedne armije.

Ako bi se i prihvatila inicijativa za jednu takvu raspravu, što, naravno, nije niti može biti sporno, inicijator prvo mora pomesti ispred sopstvenih vrata. To u ovome slučaju znači: zapitati se zašto naziv Vojska R Srpske, a ne „takozvana“ Vojska R Srpske.

   Kako se jedna vojska mogla nazivati po jednoj paradržavnoj tvorevini koja je tek Daytonskim mirovnim sporazumom priznata kao entitet BiH, a iza čijeg su vojnog djelovanja ostali „krvavi tragovi“ etničkog čišćenja, genocida, protjerivanja civilnog nesrpskog stanovništva, kulturocida…,a što je sve potvrđeno presudama Međunarodnog suda u Hagu i izjavama samih pripadnika te vojske.

Hic Rhodus, hic salta!

 

 

Ribić Kašmir

 

Veza sa:

Srpski novinari pod teškim pritiskom u Brčkom

Pin It