NEPREMOSTIVE BARIJERE ZA OSOBE U INVALIDSKIM KOLICIMA U BRČKOM: Neki novi inženjeri, građevinci, arhitekte

(Šta će inžinjerima matematika, mogu oni to i odoka; pa Nadzorni organ je glavni, a on sve prihvata...)

Svakodnevno svjedočimo raznim ,,biserima'' u našem gradu , a najgore je kad se svakojake građevinske nebuloze prelamaju preko leđa običnih ljudi i stvaraju im dodatne probleme i otežavaju život.
Nekako poslije rata krenula je obnova grada, počelo je ,između ostalog, i ,,šminkanje '' razrovanih i oštećenih puteva.

U Kolobari su proširili ulicu, odnosno kolovoz, predvidjeli trotoare i započeli opsežnu akciju. Ali, kako to kod nas obično biva, uradili su to onako,,odoka'' i nivo ceste podigli iznad nivoa avlija koje su tu , u istom nivou bile vjerovatno od pamtivijeka.Da bi sve to začinili u istom stilu, podigli su vertikalne ivičnjake koje ste mogli jedino preskakati, a da biste automobilom izašli iz svoje avlije ili garaže trebala vam je dizalica.Na vapaj nekih građana, starosjedilaca,koji su svoju mahalu poznavali u dušu, inžinjeri su odgovorili da svi vlasnici kuća treba sad da podignu nivo svojih avlija pa da se sve lijepo ujednači i dovede u ravnotežu.Srećom, nakon upornog insistiranja, našao se nekakav kompromis, pa su oštri i visoki ivičnjaci uklonjeni i ugrađeni zaobljeni i niski, stesali su se i na nekim mjestima napravili nagibi i dijelovi trotoara kojim su se mogli kretati i ljudi u invalidskim kolicima.Nije to djelovalo estetski,bogzna kako lijepo, ali ,kao da je to važno. I ,zaista ,kome je još važno u ovom našem gradu koliko ima ljudi u invalidskim kolicima, koliko majki sa malom djecom, koliko ljudi sa otežanim kretanjem i ortopedskim pomagalima, koji ne mogu ni jednu stepenicu da savladaju samostalno, bez nečije pomoći? Opet smo u nekoj fazi ,,šminkanja i dotjerivanja ulica'' i opet Kolobara. Došli ljudi ,rade, sve brzo napreduje, građevinci premjeravaju, zaustavljen je saobraćaj kroz mahalu i sve djeluje da se radi na visokom nivou. U završnoj fazi kada se sve finalizira i ,,glanca'' gledate, a ne vjerujete. Podigli ljudi ivičnjake na sve strane, vertikalne, oštre ,od ,,pola metra''.

Staze, pored čuvene Kantardžića česme i cijeli plato oko nje , koje su, ne tako davno ,osmislili ,također neki inžinjeri i za čije su popločavanje sigurno utrošena značajana sredstva , sad su od kolovozne trake odvojene ,,nepremostivim'' barijerama za sve ljude otežanog kretanja, a i za sve ostale, a i nivo se ponovo ,,razjednačio'' i ko zna kako će se izjednačiti, pošto ovdje očito nije bilo matematičkih proračuna.Na pitanje jednom od nadležnih, zatečenih na licu mjesta- na šta sve to liči i može li se ispraviti dok je vrijeme , odgovor je bio da je uistinu sve to u vezi sa ivičnjacima nelogično , ali da je NADZORNI ORGAN glavni i da bez njega oni, obični radnici i smrtnici ne mogu ništa. I, šta nam preostaje ? Jedino da oslušnemo glas onih kojim su ,,građevinski i arhitektonski'' biseri naših inžinjera nepremostiva prepreka.Da saslušaju vapaj djevojčice u invalidskim kolicima koja u svojoj priči kaže :,,Ljudi su slijepi.Slijepi pored očiju.Zar ne vidite koliko je sve oivičeno, ograničeno?Ograničen grad, ograničen prostor,ograničeni ljudi.Niko ne okreće glavu da vidi sve barijere...Nekada me do cilja vodi samo jedan stepenik.To za vas ne znači ništa, a jeste li se zapitali šta to predstavlja osobi sa invaliditetom? Svrstavate nas u kategoriju ljudi sa posebnim potrebama, u one koji nisu normalni,nasuprot vas normalnih. Ne zaboravite,iste su nam potrebe i mi smo ,,normalni'', ali nam vi svojim barijerama i ivičnjacima ne dozvoljavate da budemo ravnopravni. ''

S.F.

Pin It
Print Friendly, PDF & Email