Obilježavanje bitnih datuma iz proteklog rata kao da je postalo samo sebi svrha?!

U sklopu obilježavanja 27. godišnjice ratnih zločina nad civilima nesrpske nacionalnosti u Brčkom, komemoracijom u Luci Brčko, nekadašnjem logoru za Bošnjake i Hrvate, pažnju su privukla dva javna obraćanja koja ilustriraju kolektivno stanje Bošnjaka i njihovog odnosa spram nedavne prošlosti.

Prvo je Džafer Deronjić,  predsjednik udruženja logoraša Brčko Distrikta BiH,  rekao:  -Meni je žao što sve ovo ne prenosimo omladini. Oni teba da dođu ovdje da vide i čuju šta se ovdje radilo, da vide slike užasa, da imaju svijest o onome što se dešavalo. Imam dojam da se mi Bošnjaci odvajamo, zašto, ne znam, zaključio je Deronjić

Jusuf Hodžić, jedan je od preživjelih logoraša kaže da je u logoru proveo stotinu dana, 30 dana u brčanskoj Luci, a ostatak u Batkovićima, izjavljuje: „Zvali su me na komisiju kao žrtvu rata u Tuzli i odbili me samo zato što nisam imao nalaz od doktora kad sam izašao iz logora. Ja kad sam izašao iz logora nisam smio izaći iz zgrade, a kamoli da tražim doktora. Molim vas, traže mi taj nalaz od doktora samo da me odbiju i odbili su me tako da nisam žrtva rata.

  Iz ovih izjava iščitavaju se dvije bitne stvari. Prvo, da nešto sa Bošnjacima nije uredu, da Bošnjaci zaboravljaju ono što ne bi trebali zaboraviti i da se Bošnjaci dijele tamo gdje ne bi trebali dijeliti.

Drugo, da oni koji su „nabelajili“ (stradali) u ratu, bilo kao borci, civilne žrtve, porodice stradalih…, prepušteni su sami sebi.

   Ove dvije izjave u bitnom ilustriraju ovu, ali i druge manifestacije ovoga tipa.

   Sve ove manifestacije koje bi trebale da simboliziraju i veličinu stradanja, ali i hrabrost i borbu Bošnjaka u proteklom ratu, koje je bitno povijesno iskustvo za budućnost, kao da su postale same sebi svrha ili opravdavanje za dobijene grantove.

   Pred sramotno malim brojem prisutnih (većinom predstavnika vladajućih stranaka i funkcionera Distrikta), uz uvijek ista čelna lica, sa istim frazama i obećanjima uz neizostavno javno optuživanje uvijek onih drugih, ove manifestacije su već odavno izgubile onaj „životni elan“  kojim se čuva od zaborava i prenose na nove generacije bitna iskustva prošlosti jednog naroda. One su postale ritual bez pravog sadržaja, a još manje poticaj za produciranje nove životne energije da se nešto u sadašnjosti i budućnosti popravi. Ovakve manifestacije, mada potrebne i nužne, na neki način, degradiraju ono što treba da simboliziraju. No, bez obzira na to, NIKO NIŠTA.

   Pred petnaestak prisutnih odvija se komemoracija na „svetom“ mjestu najvećeg stradanja Bošnjaka u Brčkom, u koncentracionom logoru LUKA. I ne samo tu. I NIKO NIŠTA.

   Ako ništa drugo, skupimo hrabrosti i zapitajmo javno zašto je to tako i nismo li i sami, na ovaj ili onaj način, svojim činjenjem ili nečinjenjem, svojim učešćem ili neučešćem, govorom ili šutnjom, krivi zbog toga.

 

O.P.L.

 

   

Pin It
Print Friendly, PDF & Email