UČENIČKI DŽEPARAC VEĆI OD PROFESORSKIH DNEVNICA: A profesori šute...

Vrijeme je maturskih ekskurzija i oni koji imaju djecu u školi stasalu za odlazak na ekskurziju znaju koliki je to izdatak, a i briga. Većina roditelja se ,,upinje“ da ih kako- tako otpremi i, da ne odudaraju od većine, daju im i odgovarajući džeparac da im se nađe na putovanju.

Prosječni iznos ,po nekom učeničkom nepisanom pravilu, za sedmodnevnu ekskurziju je 200 eura. Naravno, ne znači da mora biti toliko i da svi imaju isti iznos, ali u prosjeku je to tako.Djeca to troše šakom i kapom i za razliku od svojih profesora, ne gledaju košta li sendvič tri ili pet eura, košta li litar vode pola eura ili dva. Razumljivo...Mladi su ,a i nisu sami zaradili to što troše, a dato im je da potroše...Ako...
Pa u čemu je problem, pitate se...Problem je u tome što oni koji su po zakonu zaduženi da realizuju te ekskurzije, prikupe svu papirologiju, naprave plan, prikupe novac, kontaktiraju agenciju, popune masu podataka i koji odgovaraju za tu djecu tokom putovanja nisu adekvatno nagrađeni niti se poštuje njihova požrtvovanost i odgovornost koju imaju. Na putovanje ih ispraćaju zabrinuti pogledi roditelja i, da apsurd bude veći, roditelji se ne brinu toliko za djecu koliko za profesore koji ih vode.Skoro uglas, umjesto pozdrava, uzvikuju: ,,Nek vam je Bog na pomoći“. Ne treba posebno naglašavati šta to znači. Ne treba ni posebno isticati neprospavane noći, stalno dnevno kao i noćno dežurstvo jer ,,belaj se ne plete udugo“. Odgovornost je ogromna i ne može se platiti.Nije čudo da sve veći broj odjeljenskih starješina ne želi da vodi svoje učenike na ekskurziju, pa čak ni na jednodnevne izlete. Zašto bi preuzimali tako velike obaveze ,,bez pokrića“. Prije više godina neko iz Obrazovanja ili iz vrha vlasti se dosjetio kako uposlenike u prosvjeti treba izjednačiti sa javnim službenicima Brčko Distrikta u svemu ,osim u korištenju godišnjeg odmora, radu u plaćenim komisijama ili nekim drugim stavkama koje idu na štetu prosvjetara.Tako su, pošto su valjda javni službenici pretjerali sa službenim putovanjima i dnevnicama, odlučili da za sve,,srežu“ dnevnice i uvedu red. E, tu se nađoše, ni krivi ni dužni, i profesori. Za jednodnevni izlet dobiju dvadesetak maraka (nešto više od jednog honorarnog časa) , a za matursku ekskurziju oko 60 KM. Da biste to pravo ostvarili morate napisati detaljan izvještaj, koliko ste obroka imali (da vas ne bi preplatili), a zaborave da računaju koliko bi vam platili da su u pitanju honorari na koje se trošilo i troši bez svake mjere.Bilo bi dobro da se neko od odgovornih u Odjeljenju za obrazovanje ozbiljnije pozabavi ovim pitanjem i malo uključi matematiku,logiku i etiku.
Profesori , nekim čudom , trpe i šute.Najvažnije je da djecu sa putovanja vrate živu i zdravu, zadovoljnu viđenim i doživljenim.Možda je najveća nagrada, ma kako luckasto djelovalo, njihova sreća i oduševljenje, njihov smijeh, pjesma i druženje. A profesori, stideći se ponekad što ne mogu sebi priuštiti ono što njihovi đaci mogu, nastavljaju da budu nijemi poslušnici sistema u kojem žive.

S.F.

Pin It
Print Friendly, PDF & Email