Kolektivno salijevanje strave: "Boj se ovna, boj se govna, pa kad ću živjeti"

Nedavno sam prisustvovao dokonom razgovoru u kojem sam čuo da su ljudi u Brčkom, a i u Bosni preplašeni.


Boje se svega, više i ne znaju čega više, i koga se uopće boje. Boje se Srba, Hrvata, Bošnjaka, migranata, boje se rata, lopova, agresivnih, boje se gazde, predsjednika stranke, cinkaroša,...ma nema čega se ne boje.
"Boj se ovna, boj se govna, pa kad ću živjeti"-što bi rekao Meša Selimović.



Razmišljajući šta da napišem i kako bih ja mogao da pomognem, dosjetim se jednog događaja iz djetinjstva. 
Gledao sam domaći film Leptirica, strašan u to vrijeme. Nisam smio spavati, bojao se ostati sam...

Poslije nekog vremena odvede me nena jednoj neni da mi salije stravu.

I vidi čuda pomogne, nisam se više bojao.



E sad kako je meni pomogao ovaj "medicinski" tretman, razmišljam možda bi moglo i kolektivno to da se uradi.


Otišao sam kod te iste nene i pitao je da li ona još salijeva stravu.

"Godinama ja to radim, i dosad se niko nije požalio, svi su dobro fala Allahu"-kaže nena.

"Može li se svima saliti strava, i ako nisu muslimani?"

"Ih, može kako ne može, svakom sam ja pomogla."


"A može li se kako kolektivno saliti strava, na primjer svima u gradu, ili još bolje u državi cijeloj?" Pitam ja nju.


Šuti nena, ne odgovara.

Nakon obostrane šutnje par minuta, kaže ona meni "Idi sad kući".


Prošlo je od tada nekoliko dana, ne znam je li nena salijevala Brčacima stravu, ili nije, šta je vidjela, ili koga je vidjela u olovnoj figurici, ali primjetim da je sve više onih koji se ne boje, koji kažu šta misle i koji znaju šta hoće.

 

Piše: Almir Denić

Iz ciklusa neobjavljenih misli „Maske i maskenbali“ Almir Denić

 

Pin It
Print Friendly, PDF & Email