Putopis iz užeg zavičaja: Jednodnevni izlet profesora Ekonomske škole

Kraj ove nastavne godine smo obilježili onako kako i priliči nama nastavnicima- zabavno ali poučno. Željeli smo da ovogodišnji završetak nastave ne bude u znaku isprazne fešte koju nećemo ni po čemu pamtiti.

Odlučili smo se za ideju o turističkom obilasku kulturnih znamenitosti Brčko distrikta BiH, koja je još početkom godine je u naše škole stigla iz Sužbe za arhiv Brčko distrikta. Kao vodiča na ovoj našoj pionirskoj turističkoj ekspediciji angažovali  smo Adnana Kalesića, uposlenika Arhiva i člana Udruženja arhivista Brčko distrikta BiH. Mladi profesor historije/istorije/povijesti rado se odazvao našem pozivu te pokazao da je njegova uloga u ovom putešestviju zaista veoma važna.

                                                                                                            ***

 U ponedjeljak, 17.6.2019. od četrdesetak prijavljenih za odlazak na izlet, trideset osmero je krenulo na ovo putovanje. Dobro je, odahnuli smo. Ipak smo u stanju skupa nešto ozbiljno realizovati.

                                                                                                           ***

Prva tačka na našem putovanju bila je kula u Bijeloj. Većina nas nikada nije bila ni u Bijeloj, koja je tek dvadesetak kilometara od Brčkog, a niti pred kulom. Vodič nam je ukratko ispričao povijest ovog objekta. Poput pravih turista pažljivo smo slušali zanimljivu priču o kuli i Gradaščevićima koji su je podigli. Malo smo postiđeni našim skromnim znanjem o objektu koji je na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

                                                                                                             ***

Nakon Bijele putujemo prema obližnjim Dubravama. Prema našem planu tamo će nas oko devet sati čekati gvardijan franjevačkog samostana fra Niko Josić. Već izdaleka smo vidjeli fra Niku koji je stajao pred samostanskom crkvom. Ganuti njegovom srdačnošću slušali smo o dolasku franjevaca u Bosnu, o franjevačkoj provinciji Bosni Srebrnoj, o zidinama samostana u Gornjoj Skakavi... Nakon uvodnog izlaganja fra Niko nas je proveo kroz arheološki muzej i umjetničku galeriju Šimun koji su u sklopu samostana u Dubravama. Oduševljeni smo bogatstvom koje posjeduju ovi objekti, i još jednom iznenađeni što nismo znali da tako nešto postoji u našem kraju. Opraštamo se sa fra Nikom, obećavamo njemu i sebi da ćemo dovesti i naše učenike da posjete samostan, muzej i galeriju.

                                                                                                             ***

Sljedeće mjesto u našem planu obilaska je Gornji Zovik, Kalajdžije i kuća porodice Zaimović. U Kalajdžijama, pred malom pravoslavnom crkvom, čeka nas Ljubo Nakić, pored njega naša kolegica Milica Nakić, profesorica matematike u Drugoj osnovnoj školi, Ljubina supruga. Nakići se izvinjavaju što se nisu dovoljno pripremili za našu posjetu. Otvaraju crkvu, Ljubo nam priča o nastanku crkve, o nastanku naselja, o važnim trgovačkim putevima koji su nekada vodili kroz naselje i koji su doveli i Cincare u ovaj kraj. Napominje da se nekoliko porodica vratilo u Kalajdžije, da i on sa suprugom tu povremeno boravi. Vidimo da Ljubo Nakić, rođak narodnog heroja Naste Nakića, iako kako on kaže nedovoljno pripremljen, ima itekako šta zanimljivo ispričati o svojim Kalajdžijama. Nakići žure na sahranu u Bijeljinu te ih ne želimo zadržavati. Iza crkve je lijepa stara kuća, nemamo vremena pažljivije je razgledati, ali još jednom obećavamo sebi da ćemo opet doći.

                                                                                                              ***

Nedaleko od crkve je stara kuća Zaimovića. Naš vodič Adnan nam objašnjava da je kuća, odnosno konak, samo dio kompleksa koji je nekada postojao a činili su ga muški i ženski konak i kula. Kula je vremenom propala, porodica Zaimović je njen kamen poklonila za izgradnju crkve u Boću, muški konak je izgorio još prije pedesetak godina, a kao jedini svjedok prošlosti ostao je ženski konak. Pred konakom je Meho Zaimović, jedan od potomaka ugledne porodice Zaimovića. Domaćin nam s ljubavlju pokazuje konak, mi razgledamo odaje u kojima su živjele brojne generacije, rađale se, odrastale, ženile i udavale, i odlazile... Iz starih zidina, ormara, ćilima progovara prošlost, na prozor naslonjena grana tek iscvale lipe melanholično nas podsjeća na neka naša kasna proljeća. U avliji je montiran poveći bazen. Kazuje da moderno doba nezaustavljivo gazi. Ali ponosno uzdignut konak pored njega pogledom starih pendžera opominje da moderno ipak ne zahtijeva od nas odricanje i zaborav svega što je lijepo u našoj prošlosti.

I nakon što smo se osvježili sokom kojim nas je počastio domaćin, oprostili smo se sa Mehom Zaimovićem i preko Gornjeg Zovika i Šatorovića uputili prema restoranu Marko Polo na Miladijama, koji je posljednja tačka na našoj mapi putovanja...

                                                                                                                 ***

Restoran je u šumi, ima lijepu baštu, hrana ukusna, a cijene taman za naš učiteljski džep. Konobari nam vele da smo prva grupa koja je autobusom, šumskim putem, došla do restorana. Ponosni smo što smo pioniri i u ovom poduhvatu.

                                                                                                                ***

I na kraju dana, vozeći se u autobusu prema Brčkom, nekako oplemenjeni, rezimiramo, i zaključujemo da malo poznajemo uži zavičaj o kojem smo još kao djeca učili na časovima prirode i društva. Sanjamo o dalekim destinacijama, a ove naše, koje također puno mogu pružiti, preskačemo u našim planovima putovanja. Jer svako je putovanje, pa i ovo lokalno, vid učenja i spoznavanja vlastitog identiteta. U danu iza nas, pred kulama i vjerskim objektima, ostali su plemeniti ljudi koji kao svjetionici daju signal da su ljepote našega kraja isto tako lijepe kao i one u Italiji ili Francuskoj. U Dubravama o tome svjedoči fra Niko Josić, u Kalajdžijama porodica Nakić, pred konakom Meho Zaimović.

 

Edin Jašarević, prof. bosanskoga jezika i književnosti

 

 

 

 

Pin It
Print Friendly, PDF & Email