Srpsko bunilo i bošnjačka nemuštost ili šta profesori srpskog misle o bosanskom jeziku

                                                                      ,,... zato svakom i govorim da mi treba da radimo kao što rade svinje
                                                                                           kad osjete opasnost -guzu u guzu - pa sloški da se branimo.”
                                                                                                                                    Knez Miloš

 Među predavačima svih maternjih jezika kolala  je ovih dana interesantna depeša iz koje se može vidjeti da  su članovi SKPD "Prosvjeta" iz Brčkog nedavno u Distriktu uhvatili  opasno "sumnjivo lice" na djelu i spasili (kaže se, doduše, djelimično) srpski jezik a time i vascijelo srpstvo od  istrebljenja na ovim prostorima.

  Sumnjivo lice je M. R., doktor filologije  s Filološkog fakulteta u Banjoj Luci . Nesretnica  je,  pošto nije čisti patriot kao nepotpisani članovi SKPD-a   "zarad sitniša u džepu  i  "prodaje obraza za večeru" -projekat su finansirale američke organizacije- ni manje ni više pokušala da zatre srpski jezik a time i srpski narod u Distriktu!  U ovom stilu i tonu koji neodoljivo podsjeća na Sterijine  ili Nušićeve komedije, čitamo dalje kako su se  Aktivi Srpskog jezika i književnosti... u Distiktu obratili  SKPD-u,  a ovi opet " onima gore" , dekanu i  Naučnom vijeću Filološkog fakulteta u Banjoj Luci, tražeći pomoć , citiram-  "da se riješi situacija". Jer  mada su kolege i  nastavnici Spskog jezika i kniževnosti "u svom bunilu i strahu"  dozvolili dr. M.R. i da sprovede istraživanje,  ostala je nedoumica i sumnja da sve to s tom dotičnom nisu do kraja raščišćene stvari, zbog čega ovi  dežurni roduljubi nemaju mira dok se sve do kraja ne pojasni i istjera na čistac, i to s najvišeg mjesta.

O čemu se zapravo radi? Sumnjiva i opasna rabota doktorice filologije sastojala se u tome što, sprovodeći jedno metodološko istraživanje maternjeg jezika u srednjim školama u Distriktu, prvo   "svoje tvrdnje nije potkrijepila primjerima samo iz SRPSKOG JEZIKA " već je, zamisli ti nje,  razgovarala i sa nastavnicima bosanskog i hrvatskog jezika (Sic!), drugo što je u usmenom govoru  upotrijebila izraz "BHS jezik", čime je "bez imalo stida i ustručavanja srpski jezik svrstala u korpus tzv. BHS jezika". Time, kaže se u ovoj depeši, je jasno da se tu " radi o raznim pokušajima", ni više ni manje "gašenja srpskog jezika u školama i njegovom utapanju u tzv. BHS jezik"...  

Sličnog, od svakodnevne upotrebe već olinjalog paranoidnog velikosrpskog bulažnjenja, puna je ova nušićevski intonirana pisanija. Uz sve  to, tekst je, ubij Bože, nepismen. Na sramotu onih kojima je posao da druge uče pisanju i pismenosti,u depeši, koja je zapravo službeni dopis, više od polovine teksta je podebljano ili podvučeno , dobra trećina napisana velikim slovima, skoro da nema rečenice bez dva-tri uskličnika. Uz to, tekst je prava riznica rogobatnih sintagmi tipa  "LEGITIMAN JEZIK"   i velikih otkrića  da, npr.,  pored ljudskog postoji  i neljudsko poniženje, itd., itd. Jezički dušebrižnici prozivaju doktore nauka, svoje profesore i osoblje najelitnije  univerzitetske ustanove u RS-u i dijele im lekcije  iz filologije, sociolingvistike i još koječega,  valjda da im  jednom za svagda utuve u te glave kako stvari stoje, i pokažu svoj napredak u  srbovanju.

 ,,Mi sada postavljamo  pitanje i Vama (tj. dekanu Filološkog Fakuleta u Banjoj Luci ) i članovima Nastavno - naučnog vijeća Filološkog fakulteta ( koji ste dozvolili da prijedlog za ovakvo istraživanje dospije u škole Distrikta, ....  ZAR POMENUTI JEZICI NISU, U STVARI, JEDAN JEZIK- SRPSKI? ZAR TZV. BOSANSKI JEZIK NIJE PRODUKT VATIKANA  I AUSTRUGARSKE ... za vašu kolegicu očito je riječ o TRI ZASEBNA  i LEGITIMNA JEZIKA ili još gore o jednom tzv. BHS jeziku !!! itd.,itd. “

   Čista petica, nema šta.  Na ovo folirantsko  rodoljublje koje donkihotovski hrabro juriša na nepostojeću opasnost  ne vrijedi trošiti  riječi.  Gore upotrijebljeni  pojmovi i fraze, naravno, neposredno ne znače ništa. To su dobro poznati,već izdrndani i olinjali  kodovi i mantre  srpskog nacionalističkog diskursa koji  ove prostore truje već pune tri decenije, koji, međutim, imaju jasnu poruku. Njima ovdašnje pseudoindividue, brčanski Šerbulići i Žutilovi iz  Sterijinih "Rodoljubaca" šalju  poruku "onim gore"   da  "hrabro" i "nepokolebljivo" brane velika  lingvistička "otkrića" vožda Dodika. U tom smislu  ovo je izjava sljedbeništva Voždu. Šteta tolikog papira. Jeftinije bi bilo da su odmah napisali:"druže Mile, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo". Za imena jezika u BiH pa i u Distriktu, relevantno je ne Milencetovo i Prosvjetino trabunjanje već Ustav BIH i Statut Distrikta. Oba ova najviša pravna akta govore isto:  službeni jezici u BIH , pa i u Distriktu su bosanski, hrvatski i srpski. Ne postoji jedan, a ni četiri i nikakav tzv. BHS jezik, već samo ova tri i nijedan njih nije tzv. Tačka.

     Interesantniji od svega ovoga gore je jedan drugi aspekt vezan za ovu depešu,  a to je reakcija nesrpskih nastavnika i profesora. Jer ova škrabotina je ipak zvaničan stav jedne renomirane kulturne institucije u Distriktu, dotiče se njihove struke  i njihovog zvanja i nije nepoznata predavačima  bosanskog i hrvatskog jezika.

              Niko od njih  nije našao za shodno da javno reaguje.

   Ne vjerujem da je to samo zato što su mišljenja da ova intelektualna fekalija ne zavređuje ništa osim da bude zgužvana i bačena u korpu za otpatke. Svjedoci smo  da bošnjački korpus na svaki vid političke, tj. javne artikulacije  od strane srpskog, reaguje pasivno: šutnjom, nemuštošću.  Ako neko, rijetko, i reaguje, onda je to po pravilu  personalno i moralizatorski. Od jednog profesora bosankog jezika  čuo sam kako  je jednog  srpskog nastavnika pitao kako to može čitati i držati u ruci, našto mu ovaj ništa nije odgovorio. Da se čovjek nasmije. Šta je očekivao od njega? Da ode u "Prosvjetu" i kaže : nemojte to slati , to vrijeđa mog kolegu Bošnjaka?

Na jednom mjestu Srđa Popović govoreći  o srpskom društvu kaže da u njemu dominira analezijska kultura, tj. kultura orijentisana ka izbjegavanju bola i stresa, kultura koja se neprijateljskoj i teškoj sredini prilagođava odustajanjem i povlačenjem u apatiju.  Ovo važi jednako i za bošnjačko društvo, zapravo za bosansko društvo u cjelini , pa tako i za Brčko. Jer u sredini  gdje je intelektualni  potencijal, tzv. elita, na sve tri strane  ravan njihovoj  intelektualnoj hrabrosti, koji je u oba slučaja jedna velika i  debela  nula  ili ništica,  ova bošnjačka nemuštost i  moraliziranje je  naličje i sestra bliznakinja  hipokrizije i palanačkog duha  iz Prosvjetine depeše.  

 

Kašmir Ribić

 

 

Pin It
Print Friendly, PDF & Email