VJERONAUKA U SREDNJE ŠKOLE! NEK NAM JE BOG NA POMOĆI!

Po onoj narodnoj ,,sve se može kad se hoće“ ili još bolje ,,sve se može kad imaš moć“ , u brčanske srednje škole se okolo, okolo pa na mala vrata uvede vjeronauka. Tiho, bez mnogo pompe , obaviše se brzinske ankete, najavi se đacima i profesorima, budućim kolegama novodolazećih vjeroučitelja, da će se u okviru redovne nastave izučavati vjeronauka ili etika.

Svi su bili iznenađeni, pitali su se kako može da se u nastavni plan i program preko noći uvede novi predmet a da se učenici ne preopterete, poštuju li se pedagoški standardi, da li je provedena javna rasprava, da li je iko pitao struku i sl. Bila su to ,doduše, tipična prosvjetarska tiha pitanja , sašaptavanja, gunjđanja, ali kao što to obično biva u školstvu , sve se brzo primirilo i nastavilo se kao da se ništa nije ni desilo. Istina, bilo je podsmijeha kada je rečeno kako roditelji imaju pravo da biraju između vjeronauke i etike. Kao prvo, rijetki su ,,izdajnici vjere svoje i naroda svoga“ koji bi se drznuli da se odreknu vjeronauke i da svoju djecu pošalju na tamo neku etiku. Drugo, Bože mili, koliko li roditelja uopšte zna šta je to etika i šta li se tu proučava? Ima ih, nije da ih nema, koji su i tu ,,zalutali“ i, na svu sreću, spasili neke profesore da ne ostanu bez norme. Spasili su se i dugogodišnji vjeroučitelji , koji su mijenjajući različite stranke ne bi li se negdje zaposlili, napokon došli na svoje. Zaposlili se. Nije važno što nisu ispunili puni fond sati u toku školske godine, ocjene se priznaju. Oni imaju od ,,Svevišnjih „ koji su ih doveli i imenovali tu povlasticu da im se malo drugačije broji i vrednuje.
   Što se učenika tiče, oni  , bez obzira na dugogodišnje izučavanje religije u osnovnoj školi i u vjerskim ustanovama, jako malo znaju i pridržavaju se istinskih vjerskih načela. Prve asocijacije vezane za vjeronauku i  vjeru vezuju uz rat. U vjeri pokušavaju naći povod ili uzrok ratova, odnosno pokušavaju naći opravdanje i otkloniti svaku sumnju da bi vjera mogla biti uzrok ratova ili bilo kakvih sukoba. Nije slučajno što u sredini kakva je naša, gdje su djeca , svako u svom okruženju , indoktrinirana i već unaprijed ,,segregirana“ svojim vjerskim pripadnostima, puna sumnji i prikrivenih strahova. U ovo vrijeme novog SREDNJEG  VIJEKA možda je bogohulno govoriti i pisati o ovoj temi i problemu i moglo bi se desiti da preko noći, onako bez ankete, vjeronauka bude uvedena i profesorima kao obavezan vid edukacije u škole...Pa da vidimo onda da je vrag odnio šalu. Ono što je u početku djelovalo kao eksperiment, kao nešto fakultativno, poprimilo je ozbiljan ton. Provodi se nova, brzinska anketa šta će ko da izabere u drugom razredu. Polako, ali sigurno utire se ,,sukcesivni“ put vjeronauke u srednjim školama. Ako... U školama u kojim su psovke, vulgarnosti , nepoštivanje autoriteta, bahatost i nasilje postali nešto što se podrazumijeva, možda nam jedino Bog može pomoći.  

M.E.P.

Pin It