BRČKO NEMA KO DA VOLI: Brčko više nije ono što je bilo. Ostalo je da živi u sjećanju onih koji više nisu tu. A ako je nešto i ostalo, otići će vrlo brzo u uspomene, a onda u potpuni zaborav.

Svjedoci vremena koje je protutnjalo kroz Brčko od kraja 80-tih i početka ratnih 90-tih, pa sve do danas, dakle u nekih 30-tak godina, mogu posvjedočiti o kakvim se strukturalnim, demografskim, kulturološkim, pa ako hoćete i emocionalnim promjenama našlo Brčko i njegovi stanovnici.

Suština jeste da ratovi mijenjaju postojeće stanje jer ih zbog toga neko i vodi, dakle mijenjaju se države, gradovi, pa i ljudi. Ali teško da ćete pronaći bolji primjer izmijenjenog grada u jednom ne tako dugom vremenskom razdoblju nego što je ovo naše Brčko. I samo ovo „naše“ je zavisno od toga kako se neko emocionalno i kulturološki osjeća u njemu, i da li u njemu posjeduje svoj dio istorije ili ne. Krajem 80-tih uspomene vode do Ficibajra, Fazanerije, Blatuše,kupanja s hrvatske obale Save, Rakine 5-ice, Hotela Galeb, Zanatskog centra, i mnogih drugih brčanskih lokacija na kojima su se okupljali uglavnom mlađi Brčaci. Uspomene vode i do najuspješnijih brčanskih sportskih klubova,onog odbojkaškog i kajak-kanu kluba, Jedinstva i Hariza Suljića, koji su u ono vrijeme, u okviru Jugoslavije, bili u vrhu. Kina Radnik i Oslobođenje su uvijek bila puna, a pozorišne predstave i druge kulturne manifestacije poput „Graditelja“ uživale su epitet značajnih događaja.Brčko je imalo i svoje novine i intelektualne skupove, i pjesničke manifestacije, i još mnogo toga. Najznačajnije je da je imalo svoje fabrike i radna mjesta na kojima je egzistenciju osiguravao najveći broj Brčaka. Vlast je funkcionisala na opštinskom nivou, sa skromnim budžetom dovoljnim da se pokriju uglavnom komunalne potrebe, a ostalo se finasiralo iz republičkih sredstava. Skupština opštine je donosila odluke za koje je bila nadležna provodeći uglavnom republičke zakone i ono za što je bila ovlaštena lokalna samouprava.
Šta imamo danas?
Dobili smo Distrikt, a time maltene, državicu za sebe, jer uređujemo i donosimo sebi zakone, ubiremo ili nam drugi ubiru prihode, sami sebi uređujemo obrazovanje i zdravstvo, i naš budžet ima puno para. Dobili smo breme zajednice na koju treba da se ugledaju svi drugi u državi. Nemamo više sve one fabrike i ona radna mjesta, ali zato imamo političke stranke i korupciju koja sada osigurava egzistenciju.
 Rat nam je donio druge demografske prilike. Došli su neki novi ljudi sa svojim drugačijim sjećanjima. Oni su zamijenili onih 20 hiljada Brčaka koji su se rasuli po cijelom svijetu i tamo odnijeli svoja sjećanja. To su Brčaci koji nemaju namjeru da se vrate. Samo da povremeno posjete grad, a zarad nekih uspomena koje ih vežu za njega. Ali grad i živi od uspomena. Uspomene jesu ljubav, ono zbog čaga se voli jedan grad. Te uspomene više ne žive u Brčkom. Brčko, stoga, nema ko da voli.
  Brčko više nije ono što je bilo. Htjeli mi to prihvatiti ili ne, Brčko koje poznajemo od prije je otišlo u povijest zajedno sa svim onim Brčacima koji nisu više ovdje. Nema više onoga što je nekada bilo. Ostalo je da živi u sjećanju onih kojih više nema. A ako je nešto i ostalo, otići će vrlo brzo u uspomene, a onda u potpuni zaborav. A.P.

0
0
0
s2sdefault