Kako je Esed Kadrić politiku kao javnu stvar pretvorio u privatnu prćiju? Slučaj Bulčević

Zastupnici Skupštine Brčko Distrikta BiH su 15. januara 2020.g.  u večernjim satima prekinuli 58. redovno zasjedanje Skupštine kada su na dnevni red došle Izmjene i dopune Zakona o inspekcijama Brčko Distrikta BiH. Tako je samo privremeno odgođeno javno obznanjivanje moralnog kolapsa i totalno srozavanje političkog života u Brčko Distriktu BiH. Sama mogućnost stavljanja ove tačke na dnevni red, bez osporavanja od strane pozicije/opozicije ili bilo kojeg drugog javnog subjekta, je presedan i vrhunac jedne sramotne političke prakse koja se već godinama provodi u Distriktu.

      Ako su se i do sada donosili i mijenjali zakoni zbog uskih ličnih, stranačkih ili interesa stranačkih lobija, zbog raznih sumnjivih poslova i zapošljavanja, ovo je ipak prvi put da se jedan zakon mijenja samo zato što je jedan politički kabadahija odlučio da se do kraja razračuna sa svojim stranačkim takmacem. Radi se naravno o namjerama aktualnog predsjednika Skupštine Eseda Kadrića da svoga dojučerašnjeg stranačkog kolegu i saradnika Damira Bulčevića ostavi bez posla izmjenama Zakona o inspekcijama i da ga do kraja degradira i javno ponizi. Time je Kadrić dosegao, za sada, vrhunac brčanskih zloupotreba javnih ovlasti.

    Mada je nosilac ove političke bahatosti Esed Kadrić, on nije jedini i najgori akter ovog dešavanja. U njegovom ponašanju bi se mogla pronaći čak i neka vrsta dramaturgije koja je vrijedna pažnje. On je prihvatio političku borbu na „život i smrt“, uz rizik sopstvenog političkog nestanka. U strahu od političke smrti on je spreman na sve, na sve vrste nekorektnosti i zloupotrebe javnih ovlasti ne bi li politički preživio. U tom agoničnom stanju njegova agresivnost, oholosti, nezasitnost, bezobrazluk garnirani prijetnjama i ucjenama produciraju javnu patologiju koja uništava, ne samo njegove političke neprijatelje, nego i njega samoga. U toj beskrupuloznoj borbi za politički opstanak ima nekog perverznog animalnog stava i odlučnosti koju gotovo da valja poštovati.

   No, u njegovom političkom okruženju, koje legitimira i podstiče takvo njegovo pervertirano ponašanje, vegetiraju daleko bezvrijedni politički patuljci koji su u svojoj snishodljivosti, poltronstvu i licemjerstvu postali njegovi sljedbenici, koji nisu dostojni ni samog  Kadrića.

 Upravo ti politički patuljci i politički profiteri su omogućili jednom lokalnom kabadahiji da politiku kao „res publicu“ ili javnu stvar u Distriktu pretvori u privatnu prćiju. Niko od njih nije ni pokušao da javno ospori da se zakon kao objektivizacija kolektivne umnosti jedne zajednice svede na bolesni ćeif jednog čovjeka koji se obračunava sa svojim stranačkim takmacem. Tu se prije svega misli na nacionalne koalicione partnere u vlasti, zatim na partnere šire koalicije, opoziciju, autistične medije i nevladine organizacije, a prije svega na gradonačelnika čije sramno oportunističko ponašanje u svim bitnim javnim događanjima pokazuje njegovu demokratsku patvorenost koja demantuje sve one lijepe reformske fraze kojima obmanjuje javnost. Pristati, bez bilo kakvog javnog protesta i otpora da se mijenja zakon zbog ćeifa jednog političkog kabadahije znači pristajati na moralni i politički suicid svih u Brčko Distriktu BiH, koji se po ko zna koji put potvrdio kao nedostojan naziva jedne ozbiljne moderne demokratske urbane sredine.

    Šta je to Damir Bulčević učinio da danas svi mi svojom pasivnošću učestvujemo u njegovom javnom spaljivanju od strane Eseda Kadrića? Može zvučati čudno, ali Bulčević nikada nije imao ambicije da bude politička konkurencija Kadriću, još manje da bude predsjednik SDA. Njemu je tu ulogu nesvjesno nametnuo upravo Kadrić.

   Nije li Bulčević napustio mjesto skupštinskog poslanika da bi udovoljio Kadriću, što je bila njegova temeljna politička pogreška, a zatim i mjesto koordinatora, čime se depolitizirao , odnosno učinio politički nebitnim.

   No, bez obzira na tu Bulčevićevu potvrđenu političku lojalnost, Kadrić mu nije mogao oprostiti što je pokazao malo više umješnosti i inteligencije od ostalih praznoglavaca, moralnih retarda i ulizica koje Kadrić oko sebe okuplja i angažuje na javne funkcije.

    Kadrić nije mogao oprostiti Bulčeviću što je Bakir Izetbegović javno pohvalio njegov dobar rad, nagovijestivši mu još svjetliju političku karijeru (vidi video).

   Nije mogao oprostiti Bulčeviću što je osmislio program samozapošljavanja u prvoj godini svog mandata, što je kreirao novi Zakon o privrednim podsticajima kojim se uvodi podsticaj na novo zapošljavanje, što je inicirao izradu fizibiliti studije Baze McGovern, poslovnog parka, što je kreirao osnivanje Biznis-foruma Brčko, regionalnog događaja po kojem Brčko Distrikt BiH postaje prepoznatljiv u krugovima privrednika u regionu, što je unaprijedio odnose sa Turskom, Indonezijom, Švicarskom i mnogim drugim zemljama čije je predstavnike i privrednike osnivanjem Biznis-foruma Brčko privukao i doveo u Brčko Distrikt, što je bio predsjednik Izbornog štaba i vodio kampanju kada je SDA prvi put pobijedila na lokalnim izborima u Brčkom, što je učlanio Eseda Kadrića u SDA. Temeljna odrednica Kadrićevog palanačkog bića je da uspjehe drugih  ne podnosi, naročito onih koji su mu u blizini i mogu biti konkurencija. Stoga je Bulčević morao biti javno degradiran i kažnjen.

   U svome političkom ponašanju Kadrić nije originalan. On je produkt političke kulture i političke prakse koja dominira od prvih lokalnih izbora u Distriktu. Usisao je sve ono najlošije od svojih političkih prethodnika, a što se pokazalo politički profitabilnim. U svojoj provincijalnoj samovolji on je umislio da je sve dozvoljeno ako si na vlasti. Za takve biti (egzistirati) znači isključivo biti na vlasti. Vlast u rukama takvih postaje opasna igračka sa kojom misle da im je sve dozvoljeno. Bez vlasti takvi su NIKO i NIŠTA. Stoga, on uklanja sve potencijalne stranačke i političke konkurente kako bi što duže ostao na vlasti i okružuje se isključivo poltronima i ulizicama.

   Bulčević se profilirao kao konkurencija, ne zato što je to želio, nego što se pokazao politički poduzetnijim i inteligentnijim od ostalih stranačkih poslušnika, što u takvom okruženju i nije bilo teško. Zato ga je trebalo ukloniti, po svaku cijenu.

   Sama pomisao da može sići sa vlasti, da postoji konkurencija i da neko može biti bolji od njega, izaziva kod tipova ala Kadrić patološki strah i potrebu da svim sredstvima uništi takvog potencijalnog konkurenta. Ta neutaživa potreba vodi ga sopstvenom slomu.

   Proces Kadrićevog pada je započeo i on se ne može zaustaviti. Puno toga lošeg i pogrešnog on je uradio. Kada siđe sa vlasti, beznačajan kakav jeste, brzo će pasti u anonimnost i zaborav. Ali ostat će oni koji su gori i opasniji od Kadrića, oni koji su ga omogućili i uzdigli do ovih političkih visina. Stranački fariseji, lukavi i podmukli koalicioni partneri, sve one nacionalne i vjerske institucije i organizacije kojima je svako na vlasti dobar dok daju grantove i omogućava druge privilegije, ali i šira nedemokratska i dodvornička brčanska javnost, koja je  izgleda „vječna“  i koje će proizvesti nove i sve gore „Kadriće“.  

 Video u pilogu:

E.P.

 

 

Pin It
Print Friendly, PDF & Email