INAT CRKVA I ZABRANJENA DŽAMIJA. U Brčkom nikome ne smetaju crkve, pa zašto bi onda smetale džamije!?

Navršilo se tačno 20 godina od kada je u brčanskom naselju Meraje podignuta pravoslavna crkva. Uz malo stidljivog protivljenja Bošnjaka i uz «aminovanje» tadašnjeg Supervizora za Brčko Vilijama Faranda crkva je izgrađena na mjestu na kojem bi svaki prijeratni Brčak, bez obzira na vjeru i naciju, rekao da joj tu, u najmanju ruku, nije mjesto.

Bilo je tu i zemljišnih sporova oko parcele koju zahvata prostor oko crkve, a koja je pripadala Bošnjacima, ali se oko toga postigla nagodba i stvari su dovedene do kraja. Niko nije postavljao pitanje Regulacionog plana Meraja, niti je tada trebao politički konsenzus za to. Zna se da je crkva podignuta, ne toliko iz vjerskih pobuda, koliko iz inata da bi se označilo srpsko prisustvo u gradu, jer se znalo da će se Bošnjaci, kojih je na Merajama preko devedeset posto, ubrzo početi vraćati svojim kućama. U to vrijeme kod Bošnjaka je postojala samo želja za povratkom, a prst u oko u formi izgrađene crkve u najglasovitijoj muslimanskoj mahali, nije im bio toliko bitan. Oni koji su imali namjeru minirati povratak u Brčko, nadali su se da će crkva izgrađena u naselju oko koje su sve do jedne muslimanske kuće, izazvati netrpeljivost i sukobe koji bi usporili postupak vraćanja imovine. Ali prevarili su se. Jer osim pokojeg dobacivanja u stilu „merhaba pope“, nikakve loše reakcije na izgrađenu crkvu nije bilo. Bošnjaci su i pored svega što im se desilo znali da poštuju vjerske objekte, bez obzira gdje su i zbog čega su izgrađeni. U Brčkom nikome ne smetaju crkve, ma gdje se nalazile.
   Dvadeset godina poslije, u jeku razvijenog brčanskog multikulturalizma i zaklinjanja u ljudska prava i vjerske slobode, izgradnja džamije u gradu je zabranjena. Zabranili su je isti oni koji su izgradili crkvu na Merajama, uz komentar da  o tome više ne žele razgovarati. I tačka. Bošnjaci su tako digli ruke od džamije ubjeđujući sami sebe da je izgradnja džamije u stvari bila politički manevar, a ne istinska želja i potreba za izgradnjom vjerskog objekta. Bitno je tada iz svega toga izvući neku drugu korist, pa onda sve to predstaviti kao uspješan politički pragmatizam. E tu se upravo krije «baliluk» (licemjerje i potkupljivost) brčanskih Bošnjaka. Njima javno «poigravanje» sa vjerskim i nacionalnim osjećajima ne predstavlja problem. A problem i nije izgradnja same džamije. Da li je ona prioritet i da li je ona u ovome trenutku istinska potreba Bošnjaka-muslimana drugo je pitanje. Suštinsko pitanje ovdje je da li su «crkva» i «džamija», odnosno da li su svi građani Brčko Distrikta BiH ravnopravni u Brčko Distriktu BiH? Džamija je samo primjer na kojem se testira ovo pitanje. I pokazalo se da nisu. Da li smo se spremni suočiti sa ovom istinom? Nismo….
   Regulacioni planovi se ponovo donose, a priča o zahtjevu za izgradnjom džamije još uvijek je samo u peru novinara koji nastoje isprovocirati jedno javno dato obećanje i skrenuti pažnju da bi «crkve» i «džamije» trebale imati isti status kako bi se u Brčkom svi građani osjećali ravnopravno i dostojanstveno. U Brčkom nikome ne smetaju crkve, pa zašto bi onda smetale džamije!?

A.U.

 

Vezani članci:

 

IZRADA NOVIH REGULACIONIH PLANOVA U DISTRIKTU OTVARA PITANJE IZGRADNJE DŽAMIJE U CENTRALNOM DIJELU BRČKOG?!

0
0
0
s2sdefault