BRČANSKI MARATON(C)I NA SAVI: VALID JE BIO NAJBOLJI BRČANSKI (EVROPSKI) MARATONAC; I SUDO JE PLIVAO SVOJ MARATON, MARATON ŽIVOTA…

U poplavi tekstova koji stalno nešto kritikuju treba se malo izdići iznad sumorne realnosti i pohvaliti ono što je dobro u našem gradu i što se tu i tamo realizuje na radost onih koji ovaj grad ipak vole.

    Nedavno je u Brčkom organizovan Prvi međunarodni plivački maraton na Savi sa tendencijom da preraste u tradicionalnu manifestaciju, odnosno da postane još jedna prepoznatljiva odrednica ovog grada. Okupili su se plivači sa raznih strana, iz šest država. Bilo je lijepo slušati takmičare koji su iskazali zadovoljstvo organizacijom maratona i postignutim rezultatima, a posebno se radovao pobjednik, dvadesetogodišnji Matija Rafaj iz Siska. Glas spikera odzvanjao je sa Ficibajra. Imali ste osjećaj kao da se vratila duša tom izletištu i kao da će se odnekud pojaviti oni nekadašnji plivači, kupači, i da će se vratiti likovi koji su dušu i tijelo ostavili u ovom istom gradu devedesetih...
  Prosinu tako odjednom u sjećanju, iz davnašnje dječije perspektive, čovjek-div, čovjek kojeg ste mogli sresti svakodnevno oko, današnje Mulahalilovićeve, advokatske kancelarije, čovjek kojeg ste se kao dijete malo i plašili jer taj gorostas se gegao u hodu i činilo vam se da čujete kako škripi njegova vještačka noga. Jedino što ste kao dijete znali je da se taj čovjek zove Valid, da je advokat , da ima vještačku nogu i da je najbolji brčanski plivač. Bio je neko kome su se divile generacije brčanskih dječaka koji su, plivajući i nadmećući se u raznim ,,savskim „ vještinama pokušavali doseći zamah kakav je imao Valid, ali nikada u tome nisu uspjeli. A i kako bi, pa Valid je bio samo jedan, čovjek –div. Za Osmana Vatića poznatijeg po nadimku Valid znalo se i čulo nadaleko. Bio je sa Miloradom Lukićem Mikom jedan od najboljih evropskih maratonaca.Osvajali su brojne medalje na takmičenjima u Beogradu, a Valid se pripremao da prepliva Lamanš. Relaciju od Orašja do Brčkog preplivao je za oko sedam sati, a u tadašnjoj jugoslovenskoj štampi s divljenjem i respektom su pisali o njegovom uspjehu.
  A onda su došla pogana vremena, pogani ljudi, oni koji nisu znali priču o Validu i zauvijek su zaustavljeni njegovi savski zaveslaji, zauvijek je duša ovog čovjeka ostala da lebdi iznad Save i Brčkog, čekajući povratak plivača,maratonaca...I eto, vratili su se...makar simbolično.
   Vratio se i Sudo, tačnije i vjerovatnije, došao u posjetu u svoj grad. Sudo!? Pitate se ko je to...Naravno, ne morate da znate, ali ipak da zaokružimo priču. Sudo je momak iz Mahale ( Gornje)...,,Momak“  koji i sad u šezdesetim, sa prosijedom bradom, ima onaj, nekada prepoznatljiv gegajući hod ,,brčanskih“ mangupa. Došao kući, ko zna odakle, baš u vrijeme ovog novog SAVSKOG MARATONA. Samo on zna šta je maraton koji je plivao devedeset druge značio njemu i njegovom prijatelju. Malo je onih koji su, iako su poznavali Savu kao svoj ,,džep „ preplivali tu rijeku i tako našli spas od razularenih hordi ubica. Plivao je tada za život, za Valida, za sve one koji su ostali...I preplivao. Preplivao je i PLAVALEC, Brčak, čovjek koji je devedesetih u Sloveniji objavio knjigu istoimenog naslova svjedočeći o užasima rata koji su ga, sticajem okolnosti, zarobili u rodnom gradu...
   Ne ulazeći u genezu novih sporenja oko ondašnjih i ovdašnjeg maratona, između starog, ,, starosjedilačkog“ i novog ,,grantovskog“ plivačkog kluba, lijepo je konstatovati da su se maraton i plivanje vratili na Savu. Bilo bi još ljepše da se u spomen na čuvenog brčanskog plivača Vatić Osmana Valida ustanovi nagrada sa njegovim imenom. Zaslužila je to ova brčanska plivačka legenda...

M.E.P.

Pin It