JAVNI WC, JAVNA SRAMOTA BRČKO DISTRIKTA

     Otkad je svijeta i vijeka postoji nešto što je duboko lično i privatno, a u isto vrijeme se tiče i javne sfere ljudskog života.
    Fiziološke potrebe su sastavni i neodvojivi dio ljudske prirode. Historijski  gledano, ma koliko se kulturološki razlikovali, svi ljudi na ovoj planeti funkcionišu na istom principu koji podrazumijeva ČIŠĆENJE (pražnjenje ) crijeva i mjehura i PRLJANJE (okoline).

U zavisnosti od stepena razvoja jednog društva, zavisi kako se tom problemu prilazi. S obzirom da uz vršenje fizioloških potreba idu neprijatan miris i nečistoća, ljudi su vremenom u sferi privatnosti svog doma obezbijedili kakve-takve normalne uslove i napravili posebne prostore koji će im omogućiti da kulturno i dostojanstveno idu tamo ,,gdje i car ide pješke", i da se rahat olakšaju,
    Nažalost, problem nastaje kada te potrebe morate vršiti negdje gdje vas put nanese, u nepoznatom gradu i sredini i kada ,pošto vas onako u hodu iznenada presiječe, pomalo stidljivo pitate prolaznike: gdje je ovdje WC ?
         E, u Brčkom, ako vas tako nešto pitaju, možete samo da slegnete ramenima i zbunjeno odgovorite:
    - Nema, nema javnog WC-a.
    - Kako nema?
    - Pa lijepo! Nema! Oni što su arhitektonski mijenjali izgled centra Brčkog, zaboravili su da na mjestu gdje je nekada bio javni WC izgrade novi (tu se ,doduše, sad ne uklapa) ili da ga projektuju na nekoj drugoj lokaciji.

      Istina, u nizu pomalo traumatiziranih slika iz prošlosti ovog grada, jedna od njih vezuje se upravo za taj smrdljivi javni WC sa uvijek poluotvorenim, razvaljenim vratima i nekim sumnjivim tipovima koji su se tu "praznili" nakon "alkoholiziranja" u obližnjoj Daščari, Riken- baru, u Dva ribara, kod Age i mnogim drugim kafanama kojih je nekad u Brčkom bilo na svakom koraku. Takav javni WC, kao što su bili  i brojni drugi takvog tipa u većim bosanskim gradovima, u koje ste mogli ući samo ako zasučete nogavice i "zaplivate" kroz ljudski izmet, nije nam potreban. Nije nam potreban ni ,,Bandićev, specijalni i maltene pozlaćeni, ali jeste nam potreban jedan pristojan, skroman i uređen koji će ovaj grad učiniti gradom na nivou osnovnih civilizacijskih i ljudskih potreba.
      Dok se ne izgradi jedan takav javni objekat, ostaje nam da se na svoj ,,balkanski,, način snalazimo i praznimo gdje stignemo, negdje uz ogradu, na mostu, ispod nečijeg balkona, u nečijoj avliji. Navikli smo, a možda bi nam bilo i neobično bez njih, na kamarice ljudskog izmeta na najrazličitijim mjestima i u centru grada. One su ne samo naša javna sramota nego često i odraz našeg standarda.
      Što reče jedan taksista: Nikad se nije manje radilo, a bolje živjelo, ili u prevodu- više jelo i bolje kakilo.

 

M.E.P.

Pin It