HOĆU I JA NA INTERLIBER: Za prosvjetne radnike neme sredstava, a stranački podobni idu džaba

Odjeljenje za obrazovanje u Vladi Brčko Distrikta nekada je tradicionalno organozovalo, za sve prosvjetne radnike sa područja Distrikta, odlazak na međunarodne i domaće sajmove knjiga.

Nekoliko godina unazad postalo je tradicionalno da toga više nema.  Prosjvetari, ako hoće da prate dešavanja u izdavaštvu i da obogate svoja saznanja, sami se organizuju. Naprave se spiskovi, pokupe se pare, pridruže se i učenici i, u saradnji sa uvijek spremnim agencijama Ljaljić-turs i Krajinović, organizuje se odlazak na neki od aktuelnih sajmova.

U početku su se prosvjetni radnici žalili Odjeljenju što im je preko noći i preko koljena ukinuta i ta mala ,,privilegija“ koju su imali, ali pošto od toga nije bilo ništa, pomirili su se sa novonastalom situacijom i, oni najuporniji, odlučili su da sami finansiraju i organizuju svoje ,,stručno usavršavanje“. Istina, nije veliki broj onih koji sebi to priušte jer, nažalost, prosvjetnim radnicima, čija se plata ne mijenja od uspostave Distrikta, takvo jedno putovanje postalo je luksuz.

Ova priča ne bi imala smisla i bila bi pomalo otrcana, da sa istog parking-platoa nisu u ranim jutarnjim satima u subotu 11.11.2017. ka Zagrebu, na Interliber, krenula tri autobusa, od kojih i jedan sa članovima Asocijacije mladih SDA Brčko, što je za svaku pohvalu. Usljed problema oko organizacije i premještanja putnika iz jednog autobusa u drugi, ispostavilo se da su u njihovom autobusu oni koji idu besplatno, u organizaciji stranke, a da se oni koji su tamo zalutali moraju premjestiti u autobuse gdje se plaća ,,iz svog džepa“.  Naravno, izazvalo je to ogorčene komentare  u smislu kako stranke imaju pare i organizuju za svoje pristalice različite ,,besplatne“ aktivnosti, a članovi tih istih stranki, koji su članovi Vlade i rade u Odjeljenju za obrazovanje, nemaju sluha za prosvjetne radnike i njihove potrebe. Čuli su se i komentari kako su sa Asocijacijom mladih SDA krenuli i oni koji nisu u stranci, besplatno je pa što da ne.

     Ali, ništa nije besplatno, čak i ono što nam se čini da jeste. Sve se plaća... Samo što neko plaća iz svog džepa, a neko iz stranačkog (čitaj- tuđeg). Tako i oni koji nemaju nikakve veze sa strankom, između dviju opcija: plaćanja i neplaćanja određenih privilegija, ,,šarenih laža“ i sličnih aktivnosti, nisu dugo u moralnoj dilemi. Teško se živi i opcija ,,džaba“, u svakom slučaju je izbor broj jedan.

    Stranke su se očito izdigle iznad države i javnih institucija, koje bi trebale voditi računa o svim građanima ove zemlje podjednako, ne brojeći im stranačka, vjerska, nacionalna i ko zna kakva još krvna zrnca. Tamo gdje treba da ulažu, u obrazovanje naročito, zakidaju sredstva na sve moguće načine, a onda ih prebacuju u svoje ,,kapitalne projekte“, koji treba da im obizbijede vječnu vladavinu i moć. Političko-stranačka mašinerija radi bez predaha i na svaki mogući način privlači svoje potencijalne birače, ne štedeći pare ( ko zna čije) i kreirajući moralno-podanički mentalitet mladih, koji i sami znaju da se bez stranačkog aktiviranja ne može postići ništa. Svi oni koji nisu na fonu takve politike moraju platiti cijenu. Stranački moto na ovim prostorima je: ILI SI S NAMA ILI SI NIŠTA. Džaba ti što pošteno radiš, trudiš se da budeš moralan i odgovoran, ako nisi stranački opredijeljen, osuđen si da vegetiraš i s davno navučenom klovnovskom maskom čekaš neko bolje vrijeme.

 

M.E.P.        

0
0
0
s2sdefault