MALA ŠKOLA PRAVA: Parkinzi, prekršaji, javna preduzeća i sve ostalo.

Na posljednjem skupštinskom zasjedanju „pao“ je nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnim djelatnostima kojim je kao najvažnije trebalo propisati da je neplaćanje parkinga prekršaj.

     S tim u vezi, bili smo svjedoci dosta zbunjujućih navoda pojedinih poslanika: od nejasnoće da li se Zakon mijenja zbog presude Apelacionog suda; da li prekršaj naplaćuje JP „Putevi Brčko“; da li Zakon poštuje presudu Apelacionog suda; da li je ovaj prekršaj doplatna karta...i slično.

    Kako bi građanima Distrikta neke stvari bile jasnije, ukratko ćemo objasniti šta bi to bilo dobro, loše ili sporno da je ovaj Zakon usvojen.

     Presudom Apelacionog suda van snage su kao nestatutarne i nezakonite stavljene odredbe Odluke JP „Putevi“, koje su propisivale naplatu doplatne karte, postavljanje blokatora i premještanje vozila.

 
     Ništa od navedenog nije bilo predviđeno Zakonom koji je juče „pao“ na Skupštini.

     No, Apelacioni sud je u presudi zauzeo pravno shvatanje da je korištenje parkinga ugovorni odnos između JP „Putevi“ i osobe koja koristi parking. Ugovorni odnosi spadaju u sferu privatnog prava.

     Sa druge strane, prekršaj je po definiciji kršenje javnog poretka i spada u ono što se u pravu naziva sfera javnog prava.

    Da bi gore navedeno imalo smisla mora se praviti (razumjeti)  razlika između javnog i privatnog prava.

     Vratimo se na parkinge. Neplaćanje parkinga od strane neke osobe je odnos između osobe koja koristi parking i onoga ko pruža uslugu parkinga. Obje strane imaju svoje zasebne interese – davalac parkinga da parking naplati, korisnik parkinga da parking koristi. Sud je u presudi skrenuo pažnju JP „Putevi“: sva potraživanja za neplaćeni parking možete namiriti putem Suda. No, ovom javnom preduzeću se ne isplati suditi za siću i upravo je to razlog postojanja: blokatora, doplatnih karata i prekršaja – sredstvo prisile kako bi građani što prije platili parking.

     Ipak, Skupština je mogla na svojoj zadnjoj sjednici usvojiti Zakon kojim bi neplaćanje parkinga postalo prekršaj. Iako su neki poslanici tvrdili drugačije, Skupština nije obavezna sprovoditi konkretnu presudu Apelacionog suda jer se ona odnosi na akt JP „Putevi“. Isto tako, Skupština nije obavezna sprovoditi ni pravna shvatanja Apelacionog suda.

      No, da je Zakon usvojen, Skupština bi neplaćanje parkinga smjestila i u sferu javnog prava. To bi značilo da je Skupština zauzela stav da je u interesu javnog poretka - Brčko Distrikta BiH, da građani plaćaju JP „Putevi“ korištenje parkinga i da je neplaćanje parkinga kršenje javnog poretka u Brčkom te da se građani zbog toga sankcionišu prekršajno. U najmanju ruku to bi bilo bezobrazno prema građanima da Distrikt izjednači javni interes sa u suštini privatnim interesom jednog javnog preduzeća. Dodatno treba imati na umu da već postoji sudski mehanizam da javno preduzeće naplati ovaj privatni interes putem suda (tužbom za neplaćen parking), na šta je Sud kako smo naveli i ukazivao u svojoj presudi. Drugim riječima, građani bi usvajanjem Zakona po džepu bili „opaljeni“ dva puta: jednom za kršenje privatnog, ugovornog odnosa jer nisu platili parking JP „Putevi“ (pod uslovom da ih javno preduzeće sudski tuži), a onda bi ih svakako (tužili oni ili ne) još jednom po džepu opalila javna vlast jer je propisala da je neplaćanje parkinga prekršaj, odnosno kršenje javnog poretka. Ovako posmatrano, čini se da bi to bilo previše.

     Da je Zakon usvojen, postojala je opasnost da bi Apelacioni sud mogao srušiti odredbu koja propisuje neplaćanje parkinga kao prekršaj. Osnov rušenja morao bi se potražiti u brčanskom Statutu, zakonima ili Ustavu BiH – npr. mogao bi se potražiti na statutarnim osnovima pravednosti ili proporcionalnosti u vršenju javnih ovlaštenja. Teško je prognozirati da li bi se navedeno zaista i desilo.

     Ono što bi bilo sramotno je činjenica da bi se Brčko Distrikt BiH usvajanjem Zakona stavio na stranu javnog preduzeća i pokazao spremnost da sankcioniše vlastite građane prekršajno jer ne plaćaju parking JP „Putevi“. Još sramotnije je što bi se to uradilo pod punom svijesti da javno preduzeće i bez prekršaja ima mehanizam naplate svojih parking potraživanja, ali im se vjerovatno ne isplati suditi za siću. Dakle, Distrikt bi proglasio neplaćanje parkinga za javni interes, prekršajno kažnjavao građane i punio budžet, samo da bi povećao pritisak na građane da plaćaju parking instantno jer se javnom preduzeću eto ne isplati suditi za siću.

     Pozitivna je stvar što se Distrikt ipak nije opredijelio za usvajanje ovog Zakona. Međutim, tužno je što su razlozi za neusvajanje zakona isključivo praktično politički i ne predstavljaju pravno i suštinsko razumijevanje problema, nego paušalno baratanje presudom Apelacionog suda, polurazumijevanje pravnih principa, a sve u političke svrhe ili ostvarivanje ličnih i grupnih interesa.

      Postoje drugi mehanizmi kako se parking može kvalitetno regulisati na nivou ugovornog odnosa – privatnog prava, bez upliva javne vlasti u zaštitu parking servisa koja bi išla na štetu građana. Dovoljno je pogledati neke gradove u okruženju pa uzeti njihove primjere regulacije parkinga. Možda bi javno preduzeće tako malo duže čekalo da svoja potraživanja naplati i da uvede redovnu naplatu parkinga, ali bi ona zasigurno počivala na pravednim i proporcionalnim principima, a ne na mišićima javne vlasti koja staje u odbranu parking servisa na štetu građana.

Z.K.G.

Pin It