LICE I NALIČJE POZORIŠNIH SUSRETA U BRČKOM

   Koncertom Edina Karamazova i dodjelom osvojenih nagrada u Brčkom su svečano završeni 34. Susreti pozorišta.

Glumica Anica Dobra je osvojila gran-pri nagradu za ulogu Majka Soje u predstavi “Hipnoza jedne ljubavi” autora i reditelja Dušana Kovačevića u produkciji Zvezdara teatra iz Beograda.
Nagradu za najbolju predstavu u cjelini “Zlatnu statuu Vijećnice i grada Brčko” dobila je predstava “Moja fabrika” Selvedina Avdića u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Predstava “Mirna Bosna” u produkciji Kamernog teatra 55 Sarajevo osvojila je i nagradu žirija publike kao najbolja predstava u cjelini, a tekstotpisac Boris Lalić nagradu za najbolji dramski tekst.

   Maske su skinute. Svjetla pozornice su ugašena. Vrijeme je da sumiramo utiske o jednom značajnom kulturnom događaju u Brčkom.

Svakako da su pozorišni susreti u Brčkom značajan kulturni događaj u Distriktu, pa i šire. Svake godine u prilici smo da vidimo značajne pozorišne predstave regiona rađene po «domaćim» tekstovima. Uz to ide izuzetno bogat prateći kulturni program. Bez sumnje, pozorišni susreti su najznačajni kuturni događaj u Brčko Distriktu BiH.

 No, ovom konstatacijom se valorizacija pozorišnih susreta u Brčkom ne iscrpljuje. Jedan kulturni događaj se ne može svesti na izvedbu značajnih pozorišnih predstava.

    Sastavni dio jednog umjetničkog događaja je pitanje kvaliteta recepcije umjetničkog djela, odnosno pitanje pozorišne kulture sredine u kojoj se pozorišni susreti održavaju. Brčko je nekada imalo amatersko pozorište, ali ga danas nema. Relativno značajan broj Brčaka je završio pozorišne akademije, ali uslijed specifičnih ukupnih kulturnih i političkih prilika u Distriktu ne osjeti se njihov bitniji uticaj na pozorišnu kulturu Distrikta. Bilo je nekih sporadičnih pokušaja pozorišne produkcije u Distriktu, ali su oni najčešće završavali u diletantizmu.

   Stoga je do kraja upitan kvaliteta percepcije posjetilaca pozorišnih susreta. Naš gledalac najčešće nije na nivou estetskog sadržaja koji mu se nudi, nego još uvijek posjetu pozorištu doživljava kao pučku zabavu i mondensko javno pojavljivanje.

    Ozbiljnijeg novinarskog izvještavanja brčanskih novinara i pozorišnih kritičara gotovo da nije ni bilo, pa su tu prazninu godinama popunjavala novinari i kritičari sa strane. Ove godine kao da je došlo  do pozitivnog pomaka u pogledu novinarskog izvještavanja.

    Temeljno pitanje za mnoge je koliko sve to košta? Neki će reći neka košta koliko košta, ali Brčko treba da ima pozorišne susrete. Ako bi i prihvatili tu logiku, ostaje pitanje da li to ipak košta koliko košta ili košta mnogo više.

    Nezvanično, Brčko je postalo najveća regionalna tezga za umjetnike i kulturne radnike. U njega se dolazi najviše zbog ogromnih honorara i nagrada. Kažu, i posrednicama ostaje značajan dio. Ovdje su gotovo sve predstave dodatno nagrađene. Ogroman je prateći umjetnički program koji se odvija u najvećim dijelom praznim salama. Umjetnici rado dolaze u Brčko, ali zasigurno ne zbog toga što im se Brčko sviđa. Očigledno da organizatori nemaju mjere u trošenju para i to baca ozbiljnu sumnju na klanovska lobiranja i moguću korupciju. Već godinama nema javno obznanjenog ukupnog iznosa utrošenih sredstva za pozorišne susrete i prateće sadržaje.

    I na kraju, ali ne i najmanje bitno je pitanje distribucije pozorišnih karata. Ponovo se karta mogla kupiti samo za ona lošija mjesta, čak i prvog dana prodaje. Karte za ona bolja mjesta besplatno se dijele brčanskim zvaničnicima i moćnicima. Kao i obično, brčanska provincijalna sramota kao dio ukupne brčanske (ne)kulture.

   Kada se crta povuče ostaje stari-novi zaključak. Dok su svjetla pozornica upaljena, u Brčkom se periodićno mogu vidjeti pristojni kulturni sadržaji, među kojima su najznačajniji pozorišni susreti. Prisustvo značajni kulturnih predstava i pozorišnih i kulturnih radnika u Brčkom zaslužije svaku pohvalu. Ali još uvijek nismo otišli dalje od toga.

    Kada se svjetla ugase, Brčko ostaje kulturna i svaka druga provincija. Samo Brčko nije u stanju da producira ozbiljnu amatersku pozorišnu predstavu niti bilo kakav značajan regionalno kulturni sadržaj, pa je samim tim i razumijevanje gostujući nam kulturnih sadržaja upitno.

  Stoga Distrikt, i  nakon potrošenih 4 milijarde javnih para, ostaje u statusu «Potemkinovog sela» (lažnog sjaja, opsjene i dekora). Maske se periodično stavljaju, u vidu glamuroznih kulturnih manifestacija, kako bi se simulirao «ogled za ugled», od kojeg samo pojedinci istinski profitiraju. Brčanska kultura i umjetnost, zasigurno, ne «profitira» u Brčko Distriktu BiH.

O.P.L.

Pin It