Pozdravno obraćanje Enesa Pašalića u povodu izložbe slika Mevludina Ekmečića

 U ime organizatora Legata Ekmečić, a u povodu otvaranja Izložbe slika 2000-2017 Mevludina Ekmečića, okupljenim posjetiocima pozdravnim govorom obratio se Enes Pašalić.

   „Ova izložba pored prikaza likovnog stvaralaštva Mevludina Ekmečića u posljednjih 17 godina, o kojima je govorio dr. Krzović, ima po mom mišljenju i dva dodatan značenja.

    Prvo, ovo je neka vrsta Mevludinovog retrospektivnog povratka Brčkom. Mada ova izložba nije specijalno planirana, ipak se ona, ne slučajno, održava u Brčkom jer Ekmek, je bio i ostao Brčak, na svoj specifičan kozmopolitski način.

    Šta znači ovaj povratak Mevludina za Brčko.

Ekmek je svakako likovna institucija bivše Jugoslavije. To je fakat o kojem se ne raspravlja.

Kao umjetnik dobitnik je mnogobrojnih nagrada. Važio je za jednog od najboljih portretista bivše Jugoslavije.

   U institucionalno-pedagoškom smislu njegov doprinos je ogroman.  Direktor mnogih umjetničkih institucija i inicijator osnivanja mnogih galerija pa i ove naše, brčanske galerije Rizah Štetić, kojoj su, sramno, oduzeli ime. 

 
 Ili jednostavnije rečeno, u Brčko se simbolički vratio umjetnik i čovjek sa kojim bi se ponosile i umjetnički mnogo profiliranije sredine.

  Drugo simboličko značenje ove izložbe je generičkog karaktera.

   Ovom izložbom se kroz predstavljanje umjetničkog stvaralaštva jednog od najistaknutijih članova porodice Ekmečić, simbolički Brčkom vratila porodica Ekmečić kroz legat Ekmečić, koji je organizator ove izložbe. U Legatu je pohranjeno intelektualno i umjetničko stvaralaštvo porodice Ekmečić, prije svega Seada, Fadila i Mevludina, ali i ostalih iz porodice Ekmečić. Ja bih tu dodao i dvije porodične loze Ekmečića, meni posebno drage, Isakoviće i Moriće, i njihovo umjetničko stvaralaštvo koje je, svaka na svoj način,  istinsko bogatstvo umjetničke baštine ovoga grada.

   Legat kao zadužbina, za dušu, za duh Ekmečića, čuva i predaje Brčkom umjetničko i intelektualno stvaralaštvo porodice Ekmečić. Ono kao takvo trebalo bi da bude dio kulturnog u duhovnog nasljeđa Brčkog.

    Ako bi sada htio kratko da izrazim specifikum  stvaralaštva Ekmečića onda se moram vratiti likovnom stvaralaštvu Mevludina Ekmečića.

   Bez obzira što nisam historičar umjetnosti niti estetičar, usudio bih se da tvrdim da je sukus, suština Mevludinovog stvaralaštva LICE. Predstavljanje lica spada u onu kategoriju likovnih umjetnosti koje se nazivaju portret. Portret ili lat.protaere znači iznijeti na vidjelo, iznijeti na vidjelo lice drugoga, u njegovoj osobenoj specifičnosti, drugosti i drugačijosti. Čak i kada je u pitanju autoportret, on uvijek izražava drugost nas samih. I na ovoj izložbi možete vidjeti nekoliko takvih portreta. 

   
Nevjerovatna je Mevludinova sposobnost da u duhu izvornog značenja riječi estetika (onaj koji primjećuje) da na predpojmovnom, predlingvističkom nivou percipira lice drugoga i da ga onda brilijantom tehnikom svoje umjetničke ruke predstavi u njegovoj specifičnoj drugosti, različitosti, osobenosti.

    Dva su moguća modaliteta odnosa posmatrača i predstavljenog lica. Prvi odnos negira, odbija prepoznati ontičku drugost i drugačijost predstavljenog lica te ga svodi na konvencionalni odnos i značenja. Drugi odnos uspostavlja dijalog sa tom drugošću, različitošću, osobenošću lica Drugoga koji otvara transcendentalnu dimenziju razgovora iz kojeg možemo spoznati ono što nismo znali i vidjeti ono što nismo vidjeli.

   I sada da se vratimo Ekmečićima. Ono što su oni bili u  „provinciji“ kakva je Brčko je upravo ta njihova osobenost, drugost, drugačijost i različitost koja je otvarala nove perspektive viđenja svijeta. Njihovo stvaralaštvo je produciralo upravo to, drugačije viđenje stvarnosti. Ona je kao takva verificirana u umjetničkom svijetu. Pitanje jeste da li je Brčko sposobno i spremno da otvori dijalog sa umjetničkom i intelektualnom stvaralaštvom Ekmečića i da ga preuzme kao dio sopstvenog kulturnog i duhovnog nasljeđa. I tu je poenta onoga što želim danas reći.

    Prvi problem je što ovakvo Brčko sa postojećim duhovnim i intelektualnim fundusom i postojećom kulturnom i umjetničkom produkcijom ne zaslužuje Ekmečiće. Ono je danas daleko ispod standarda koje su uspostavili Ekmečići.

 Drugi problem je što ovakvo Brčko i ne želi Ekmečiće i njihovo intelektualno i umjetničko stvaralaštvo  institucionalizirati  kako bi bilo dio oficijelnog brčanskog nasljeđa.

   To najbolje pokazuje odabir kulturno-umjetničkog programa u povodu obilježavanja Dana Distrikta. Među tim sadržajem, koji je većim dijelom estetski upitan, nije se našla ova izložba Mevludina Ekmečića. I ne samo to. Volio bih da se varam, ali takvo je trenutno stanje u Distriktu.

Ipak, ovom izložbom se Mevludin Ekmečić i porodica Ekmečić u formi Legata simbolički vratila ili ponovo simbolički oživjela u Brčkom. Na nama je da to prepoznamo, (ili ne prepoznamo).   

 

0
0
0
s2sdefault