Prvih 100 godina od rođenja pjesnika: KO JE ,,UBIO“ ( «UBIJA») MAKA DIZDARA

 Brčanskim predstavljanjem projekta Fondacije ,,Mak Dizdar“  i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine sa izložbom plakata i dokumenata, a pod nazivom ,,Mak Dizdar: prvih stotinu godina“, praktično je završena manifestacija obilježavanja stogodišnjice njegovog rođenja.

U prostorijama Islahijeta , a u organizaciji BZK ,,Preporod“ i Udruženja građana ,,Stećak“ iz Brčkog, 22.12. 2017. zatvoren je krug ovog obilježavanja koji je počeo u Novom Pazaru.

  Bila je to svojevrsna repriza, ne mnogo uspješnija od originala, održanog obilježavanja ove godišnjice koja je upriličena 10. novembra 2017. u organizaciji Gradske biblioteke u Brčkom. Pred znatno brojnijom publikom nego u prvoj varijanti, o djelu i životu ovog pjesnika govorili su dr. Gorčin Dizdar, pjesnikov unuk, prof. dr. Sanjin Kodrić i Đana Kukić, kustosica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Program sastavljen iz tri dijela: Izložbe plakata i dokumenata; akademskog i tzv. zabavnog dijela, od strane dva suorganizatora, izazvao je, kao i cijela obljetnica, obilježena u mnogim bh. gradovima , kao i u inostranstvu, oprečna razmišljanja i osjećanja. Ako se izuzmu nedostaci u samoj organizaciji, tehnički problemi, neadekvatan prostor, nedostatak kulture pojedinaca koji kao da zalutaju sa druge planete i, misleći valjda da su došli u dječiju igraonicu, povedu svoju malu dječicu koja glasno guguću, plaču, vrte se na stolicama uz stalno, brižno i glasno majčino šiškanje, zapitate se i o samoj suštini obilježavanja obljetnice nečijeg rođenja, pa i rođenja Maka Dizdara.

    Brojna pitanja, polemike i medijsku pažnju pokrenuli su sami Dizdarevi nasljednici, koji su, nehotice, u javnost iznijeli mnogo,,prljavog veša“ iz neraščišćenih porodičnih ostavinskih odnosa i autorskih prava na djelo velikog i poznatog pretka, koji i mrtav može donijeti solidna sredstva svojim potomcima. Pitanje je ko je u ,,brendiranju“ velikog pjesnika umješniji, sposobniji i ko će, na kraju krajeva, bolje oživjeti njegovo, pomalo potisnuto i nedovoljno publikovano djelo. Sin ili unuk ili…? Unuk, Gorčin Dizdar, u cijeloj ovoj priči nametnuo se javnosti kao glavni organizator. On je glavni urednik novog izdanja Kamenog spavača koji je ,,autentično i definitivno izdanje“. Sa ovom sintagmom na naslovnici knjige zbunio je mnoge čitaoce i to je u više navrata pojašnjavao u javnosti. Ipak, teško vas neko može ubijediti da uz stihove pjesnika koji ne priznaje ograničenja bilo koje vrste, za kojeg ni smrt nije definitivna ,,jer smrti zapravo i nema...“, ide ova sintagma, koja je poput okova koje mu neko nasilno nameće.

  Nažalost, u cijelom konceptu obilježavanja godišnjice rođenja pjesnika prevladali su mnogi ,,ovozemaljski“ prizemni parametri, a oni umjetnički, univerzalni, vječni, ostali su nekako u sjeni. Možda je to i bio cilj: velikog pjesnika vratiti ,,od zvijezda do gnijezda“, komercijalizirati sve o njemu i oko njega, i pokazati da je on, kako neko reče, bio sasvim običan čovjek. I zaista, kad malo više zakopate po njegovom životu i slušate šta vam o njemu pričaju, zaboravite na njegovu Poruku, Putove, Slova... Pred vama se stvaraju nove spoznaje o njegovom ubistvu, proganjanju, političkim igrama, deložaciji, o Gun Bergman, Herceg Novom, Bosiljki Pušić, sinu Maji, porodičnim odnosima, hrvatstvu i mnogim drugim stvarima o kojim niste znali ništa jer vas je uvijek i na prvom mjestu zanimala njegova pjesnička riječ.Htjeli ne htjeli,  počnete i sami da se pitate: Ko je ,,ubio“ pjesnika? Ne ubijamo li ga i mi banalizacijom i prizemnim pričama iz njegove prošlosti?

           U masi prezentiranog materijala, u pomalo kakofoničnoj atmosferi, kada se činilo da je negdje izgubljen Mak Dizdar, PJESNIK, on je, srećom, ipak došao na svoje.Univerzalne poruke njegovih stihova oživjeli su članovi Dramskog studija ,,Arlekino“, koje je pripremila prof. Džana Krasnić Matanović, a kolorit Kamenog spavača dočarali su stećci koje je napravio prof. Edin Jašarević. Čarolija Makovih riječi izdigla se iznad mase, a o riječima je napisao:

     ,,Riječ je slika svega onoga što oko sebe vidimo i ne/ vidimo/ Riječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidimo...“ 

 

  M.E.P.
                    

0
0
0
s2sdefault