Da li se Zapadni Balkan suočava sa dolaskom ruske oluje?

U izvještaju Evropskog vijeća za spoljne poslove ocjenjuje se i da je Balkan veoma različit, a zemlje se bore sa korupcijom i nemaju zrele upravljačke strukture. Balkan je takođe geografski i kulturno blizak zapadnoj Evropi, a čine ga i NATO i EU članice. On ima geopolitički značaj za Zapad.

Autor podsjeća da je u prethodnom izvještaju pod nazivom "Kontrolni haos", razvio model koji može da predvidi ruske namjere zasnovane na institucionalnoj snazi nacije i njenom stepenu afiniteta ili ranjivosti prema Rusiji. Navodi da sve zemlje Zapadnog Balkana imaju nisku institucionalnu snagu, a Srbija ima visok stepen afiniteta, a kod ostalih zemalja to je na srednjem nivou, dok je u Albaniji i na Kosovu taj afinitet na marginama.

Ruske opcije za Albaniju i Kosovo su ograničene. Kosovo se instrumentalno koristi, bilo kao mamac za bližu saradnju drugih naroda ili način da se napravi neki nestašluk. Oslanjanje Beograda na podršku Moskve kada je riječ o statusu Kosova daje moć Rusima. Ovo je bilo vidljivo tokom nedavne posjete Sergeja Lavrova Beogradu, kada se premijerka Srbije Ana Brnabić zahvalila na "principijelnom stavu Moskve o nepriznavanju Kosova" i kada je predsjednik Aleksandar Vučić potvrdio da Srbija neće uvesti sankcije Rusiji.

Nasuprot tome, Albanija može da ponudi nekoliko prilika za Moskvu. Ovo izgleda kao realna mogućnost s obzirom da je ministar inostranih poslova Ditmir Bušati eksplicitno Albaniju u Washingtonu označio kao "bastion protiv uticaja Rusije u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hrvatskoj". Autor smatra i da Moskva ima tri cilja – preuzimanje uloge regionalno moćnog igrača, zaustavljanje širenja NATO-a i iskorištavanje potencijalne ekspanzije EU.

       Moskovske strategije:

Moskva nastoji da u potpunosti iskoristi tri klasične strategije: zavadi pa vladaj, pridobijanje elite i iskorištavanje nerealnih očekivanja. Kada je riječ o prvoj, u izvještaju se podsjeća da su historijski, politički, etnički i ekonomski rivaliteti prisutni širom Balkana, od neugodne podjele Bosne na tri strane do zaoštrenih odnosa Srbije i Kosova.

Prema riječima zaposlenih u ruskom ministarstvu inostranih poslova, "puno je mogućnosti za nas da ih sukobljavamo i iskreno ne moramo mnogo da radimo". Na primjer, Moskva nastoji da razvije svoju ulogu u regionu kao partner za borbu protiv terorizma. Prema riječima jednog zaposlenog, koji je prisustvovao sastanku između zamjenika ruskog ministra inostranih poslova Olega Siromolotova, koji je odgovoran za saradnju u borbi protiv terorizma i zamjenika ministra inostranih poslova Branimira Filipovića, u oktobru 2017. godine Moskva se poigravala "odbijanjem" Evrope da prizna "legitimnu zabrinutost Beograda" zbog terorizma sa Kosova i muslimana sa Bliskog istoka.

Druga strategija, pridobijanje elite. Rusi su već pokazali da su sretni što podržavaju samozainteresovane klike koje se bore protiv međunarodnog pritiska, poput VMRO DPMNE-a u Makedoniji do, kako kaže autor, Dodikovih separatista u problematičnom regionu Republike Srpske. Dodik će se vjerovatno ponovo kandidovati na izborima u oktobru, Rusi su ga podržali i podstakli, i to ne samo preko šest sastanaka sa Putinom od 2014. godine. On ostaje bliski saveznik i potencijalna imovina. Kada je riječ o iskorištavanju nerealnih očekivanja, u Moskvi vjeruju da se u narednim godinama pružaju velike mogućnosti za populističke partije i ruske nestašluke.

 
    Moskva ima plan:

Autor očekuje da će Moskva nastaviti propagandnu kampanju u cilju kočenja između Zapada i zemalja regiona, ali i eksploatacije pukotina u regionu. Ona će i dalje podrivati lidere i pokrete koji podržavaju orijentaciju prema EU. To može podstaknuti ruska preduzeća da se direktno presele u lokalno medijsko okruženje, ali će, na osnovu svojih praksi na drugim mjestima, prije potražiti podršku i podsticati korisne lokalne inicijative.

Takođe će vjerovatno proširiti svoje napore da se poveže sa formalnim institucionalnim, društvenim i političkim saveznicima i da stvori odbačene "hibridne aktere". U Crnoj Gori, na primjer, Moskva se nada da će koristiti savez između lokalnih pravoslavnih slavofila, paravojne "Balkanske vojske" i motociklističke bande ruskih Noćnih vukova. Osim toga, prema procjenama makedonske bezbjednosne službe, ruska ambasada i obavještajne strukture, koje često rade iz Srbije, nisu samo tajno podržavale paravojne jedinice tamo, već su osnovale i oko 30 makedonsko-ruskih "prijateljskih udruženja" i otvorile ruski kulturni centar u Skoplju.

Ruske medijske operacije na Balkanu također se šire. Agencija Sputnjik posluje u Beogradu od 2014. godine i ima nesrazmeran utjecaj u Republici Srpskoj u Bosni. Mnogo skrivenije Moskva je pokušala da pruži pomoć kroz finansiranje novinskih redakcija sa odgovarajućim političkim stavovima, poput onih albansko orijentisanih u Makedoniji.

Kako promeniti brzinu na Balkanu?

 U zasebnom poglavlju autor daje preporuke koje mogu pomoći da nova strategije Evropske unije dobije na značaju, odnosno pomogne u suprotstavljanju ruskom miješanju u regionu:

- Smatrate da je potrebna samo jedna strana da se započne nova 'Velika igra'. S vremena na vrijeme sagovornici EU naglašavaju da ne vide Zapadni Balkan kao arenu geopolitičke konkurencije sa Moskvom. Pogrešno. Kremlj region vidi upravo u tako i pokušava da iskoristi sve mogućnosti. EU se može odlučiti za okretanje leđa i jednostavno se nadati da sve dobro funkcioniše, ali ako je tako, mora to učiniti s punim saznanjima da je to njen izbor, bez obzira da li se radi o prioritetima ili principima.

- Upravljanje je novi ratni domen, a "stabilitokratije" (zemlje sa stabilnim političkim sistemima sa autokratskim tendencijama) nisu saveznici, već plaćenici. Režimi koji odlučuju da su prozapadni na osnovu analize troškova i koristi, lako bi mogli promijeniti svoje opredjeljenje ako se ta ravnoteža pomjeri u budućnosti.

- Zemlje moraju da imaju razloge zbog kojih odbacuju ruski novac. Rusija nije ključni ekonomski partner bilo koje zemlje regiona. Na primer, čak i Srbija šalje 5,4 posto svog izvoza u Rusiju, naspram 15 procenata u Italiju i 13 procenata u Njemačku. Evropa treba da uloži napor u pružanju pozitivnih alternativa, od pružanja većih garancija potencijalnim investitorima do nagrade onoj Vladi koja uvede veću transparentnost u svoj finansijski sistem.

- Odlučite ko koga krije. Obezbjeđivanje finansijskih alternativa Rusiji možda ne predstavlja privlačnu opciju za EU koja se već suočava sa mnogim sličnim zahtjevima. Ako je EU iskreno zainteresovana za ekspanziju, ona mora prepoznati konkurenciju i učiniti eksplicitno ono što Moskva ne može.

- Inteligencija je vrlina, a kontraobaveštajna služba potreba. Kao što je rekao viši zvaničnik obavještajne službe jedne od država članica EU, "teško možemo osporiti ruske napore tamo kada znamo malo više od onoga što naše ambasade nalaze u lokalnoj štampi."

        Autor ima preporuke i za zemlje regiona:

- Pazite se stranaca koji nude slatkiše. Nacije moraju dugoročno razmišljati i biti sigurne da su implikacije prihvatanja stranog novca benigne ili barem podnošljive. U bliskoj budućnosti je jasno da Moskva aktivno koristi investicije i pomoć za političke ciljeve - i pokušava da isključi alternativne izvore finansiranja i podrške - a na duži rok to može važiti i za Peking.
- Tražite partnerstvo sa EU, ne samo podršku. Mnogi u regionu se osjećaju iznevjerenim na Zapadu. EU ih je zaista previše zanemarila. Ljudi iz regiona treba da angažuju EU tako da ne može ponovo da se povuče.

- Naučite da je domaća sigurnost ključna. Glavni izazovi za region - uprkos opasnostima u vezi sa Srbijom i Kosovom, ne dolazi od spoljnih već unutrašnjih prijetnji. U tom cilju, zemlje regiona moraju povećati svoju domaću sigurnost ne samo trošenjem više na kontrolne strukture već i izgradnjom državnog legitimiteta.

Sve u svemu, izazov leži i u očekivanjima i u praktičnosti. Iako postoje višegodišnje poteškoće održati zapadni Balkan dovoljno visoko na listi prioriteta i u Evropskoj komisiji i u državama članicama, opšte je shvatanje da je region važan. Ujedno, zemlje u regionu cijene političke, ekonomske i ponekad bezbjednosne prednosti koje nosi članstvo u EU ili bar bliži odnosi sa Briselom. Bez obzira na to, nedostatak pažnje od strane EU i nespremnost za usvajanje teških odluka stvorili su političke prostore u koje se Moskva uvukla. Evropa mora da prepozna ovaj izazov i ozbiljno se usredsredi na Balkan, što znači i veću pažnju i veću rigoroznost. Isto tako, zemlje regiona moraju shvatiti da je ruska pažnja u velikoj mjeri oportunistička i maligna, odnosno pokušaj da ih iskoristi da vrše pritisak na Zapad i samim tim predstavljaju izazov koji zahtjeva ozbiljnije reforme.

 

 
(RSE/SB)

Pin It
Print Friendly, PDF & Email