Mrtvi Tito nas spasava svojim zarađenim parama!

"Majku Vam nesposobnu, mrtvi Tito Vas spasava svojim parama" - otprilike ovakav status kružio je društvenim mrežama a povodom vijesti da će Bosni i Hercegovini odnosno njenim entitetima biti konačno isplaćen tzv. ruski klirinški dug u iznosu od 125,1 milion dolara, i to najkasnije do 5. septembra.

Tako je povrđeno u Ambasadi Ruske Federacije u BiH.

Ovim sporazumom, potpisanim u martu u Rusiji, Federacija BiH će dobiti 58 odsto ili 72.591.543 dolara, Republika Srpska 29 odsto ili 36.295.771 dolar, institucije BiH 10 odsto ili 12.515.783 dolara i Brčko distrikt tri odsto ili 3.754.735 dolara.

Zjape budžetske kase entiteta prazne pa je svaki milion više nego dobrodošao. Nada da će se novac trošiti, kako je rekao ministar inostranih poslova Igor Crnadak, u "strateške stvari" i više je nego jadna, jer postoji samo jedna osnovna potreba a to je da se zakrpe rupe u budžetima entiteta.

Ministarstvo finansija RS u tom je smislu pozdravilo najavu isplate ovog duga, te su usput pohvaluili kako je postignut kompromis, zahvaljujući diplomatskoj aktivnosti rukovodstva Srpske i dobroj volji ruske strane da se pomenuti klirinški dug izmiri u novcu. 

Sa druge strane iz SDS-a su poručili kako je SDS i Savez za promjene zaslužni za isplatu ruskog klirinškog duga BiH.

I nije više toliko bitno, je li Milorad Dodik lično urgirao kod Putina, ili je to bio neko drugi. Jedna je  činjenica ovdje istinita, koliko i bolna istovremeno. 

Naši budžeti ovise o isplati duga od prije nekoliko desetina godina, regulišu se obaveze Sovjetskog Saveza prema BiH, 2017. godine, u trenucima kada je svaka marka potrebna a samo da ne bismo dodirnuli finansijsko dno. 

Tako je novac iz prošlosti postao predmet prepucavanja aktuelnih domaćih političara gladnih i halapljivih svake marke. 

Kada isušuju fondovi, kada se teško dolazi do prijeko potrebnih kredita a kada se istovremeno vlasti ne razmišljaju o tome da trebaju i MORAJU smanjiti javnu potrošnju, a kada ne postoji realni sektor koji JEDINI može puniti budžete na kvalitetan način, Titov novac našao se kao spas u zadnji čas.

U ovdašnjem diskursu nametnuta je isključivo teza da je NEKO zaslužan za isplatu duga u novcu i da će od toga KO BIVA svi građani imati neke koristi. Kratkoročne možda da, jer će se dio duga naći u tokovima javne potrošnje (npr. za penzije, ili u nekom od skoro propalih fondova ), ali da će biti riječi o strateškom ulaganju u zaista bitne stvari, u to svi sa pravom možemo sumnjati.

Treba sačekati i vidjeti kako će se trošiti dobijeni novac, ali budite sigurni da u predizbornoj 2017.godini godini ovaj novac neće biti usmjeren na nešto bitno. Živi bili pa vidjeli. 



SFRJ i SSSR

Tadašnja SFRJ i SSSR su bili dogovorili poseban bankarski račun kako bi se izbjeglo međusobno plaćanje i zaduživanje u američkim dolarima, odnosno moguće kursne razlike koje bi oštetile jednu od strana u dogovorenim poslovima.

Zbog toga bi jedna država drugoj isporučivala robe i usluge, a novac za odrađeno i isporučeno ne bi prelazio granicu, već bi obe države deponirale odgovarajuće svote na računima u svojim bankama i tako prebijale međuosobna potraživanja. 

Poenta je u tome što je jugoslovenska ekonomija i privreda više izvozila nego uvozila iz SSSR-a, pa je tako nastao sovjetski klirinški dug koji je u trenutku raspada obe države bio nešto oko milijardu i 300 miliona dolara. Zatim je u sukcesiji bivše SFRJ u toku 2001. taj iznos raspodijeljen među bivšim jugoslavenskim republikama.

Slobodna Dalmacija je početkom godine objavila kako je Hrvatskoj po sporazumu o sukcesiji pripalo 297 miliona dolara zaostalog klirinškog duga SSSR-a, Makedoniji 60 miliona dolara, Bosni i Hercegovini pomenutih 125 miliona, dok je Srbiji pripalo negdje oko 300 tinjak miliona dolara.

Otplata duga prema Hrvatskoj riješena je kroz izvoz u tu zemlju a Ministarstvo finansija te zemlje informisalo je kako je kliriški dug isplaćen kroz isporuku višenamjenskih helikoptera u vrijednosti od 65 miliona dolara, isporuku opreme za izgradnju termoelektrana u Republici Hrvatskoj (TE Sisak), odnosno izgradnju bloka 'C' TE Sisak u iznosu od 120 miliona dolara i gotovinsku uplatu od 1. septembra 2011. godine u iznosu 1.134,51 dolara.

Srpski dug u iznosu od 288 miliona dolara je riješila u dvije "rate" - 188 miliona dolara za otplatu ranijeg duga Srbije za ruski gas a oko 100 miliona za konsultantske usluge ruskih eksperata i kupovinu opreme proizvedene u Rusiji.

Tako su ove dvije zemlje, za razliku od BiH iskoristile novac za nešto konkretno, nešto što je strateški važno, a ne kao kratkoročnu "budžetsku"inekciju od koje teško da će biti neke razvojne koristi, pogotovo u situaciji kada se beskrupulozno kupuju službeni automobili, kada prihodi parlamentaraca postaju najveći u regionu, kada ti isti, samo na drugom nivou, parlamentarci prijavljuju lažni smještaj kako bi od države "oteli" još koju marku. Na sve to stanovnici naše zemlje samo blijedo ćute, valjda sprženi od ljetnjih paklenih vrućina. 

Na takvom paklu ni vijest o tome kako Titove zarađene pare spašavaju dupeta političara u BiH nekoliko decenija kasnije, i nije neka vijest. 
 
Istovremeno, ama baš niko ne razmišlja o tome na koji način će BiH isplatiti Rusiji ratni dug za plin koji iznosi oko 98 miliona dolara.

Piše: Elvir Padalović / buka.com

Pin It
Print Friendly, PDF & Email