SPOMENICI U BRČKO DISTRIKTU. Komisija za spomenike pomjerila stvari sa “mrtve tačke na mrtvu tačku”

Cinično je zazvučala izjava predsjednika Komisije za spomenike Ilije Marića da su se stvari “pomjerile sa mrtve tačke” nakon drugog zasjedanja ove komisije.

Komisija za spomenike u novom sazivu brčanskog Parlamenta već drugi put je analizirala prispjele zahtjeve za izgradnju spomenika, poginulim u minulom ratu i to, kako civilima tako i pripadnicima vojnih komponenti iz sva tri naroda. Pred komisijom se našlo devet zahtjeva za gradnju i to na cijelom području Distrikta, koji na stav Komisije čekaju još od 2015. godine. Kako je došlo do pomjeranja sa mrtve tačke otprilike izgleda ovako po riječima predsjednika Komisije:



«Već na drugoj sjednici u novom sazivu, uspjeli smo stvari pomaknuti sa «mrtve tačke» i to na način da smo konstatovali kako zahtjevi Crkvene opštine Brčko, o podizanju spomenika pripadnicima Vojske Republike Srpske i civilnim žrtvama rata, u Bijeloj i Ceriku, nisu u nadležnosti komisije jer su izgrađeni na crkvenoj, a ne na javnoj površini. Pored ove činjenice, zaključili smo da zahtijevamo i dodatno pojašnjenje uslijed čega su spomenuti zahtjevi, ako već nismo nadležni i stigli nama na razmatranje», rekao je predsjednik Komisije Ilija Marić.



Dva zahtjeva, onaj za gradnju spomen obilježja palim borcima Vojske Republike Srpske, na Ilićki, povučen je po zahtjevu inicijatora, zbog dorade projekta, dok je zahtjev za gradnju spomenika palim pripadnicima HVO u  Krepšiću skinut sa dnevnog reda jer je na Komisiju proslijeđen u neformalnom obliku.



Članovi Komisije su jednoglasno prihvatili i zaključak da prije zauzimanja stava o zahtjevima za gradnju spomen-obilježja šehidima i poginulim borcima ARBIH i to u Gluhakovcu, Brezovom Polju, Merajama te u MZ Brod, posjete navedene mikro-lokacije, a potom usuglase stav komisije.

   Mnoštvo neusaglašenih zahtjeva za izgradnjom spomenika i spomen-obilježja vezanih za period 1992-95. godine, bez jasnih principa njihove verifikacije, ima za osnovni cilj da se onemogući jedinstveno simboličko-spomeničko prikazivanje onoga što se dešavalo 1992-95. godine u Brčkom. Ovakvim «pomjeranjem sa mrtve tačke» spomenike ili spomen-obilježja moguće je postavljati (dobiti saglasnost Komisije) samo na «mikro lokacijama», odnosno etnički i vjerski definiranim  teritorijama (mjesnim zajednicama, mezarjima, grobljima…). Takvi  zahtjevi se stimuliraju i budžetskim garantovima tako da bi kakofonija (nesuglasje) spomeničkog predstavljanja proteklog rata izgubi dobila što šire razmjere. Gotovo svaka druga mjesna zajednica podnosi zahtjev za podizanjem spomenika, ali nema ni spomenika ni zahtjeva za izgradnjom spomenika civilnim žrtvama rata u Brčkom.

    Zato će istina o tome da je u Brčkom 1992-95. godine provedeno masovno i sistematsko etničko čišćenje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, pri čemu je masovno ubijano civilno stanovništvo, vršeno silovanje, progoni, zlostavljanja u logorima, pljačkanje, rušenje nesrpskih kulturnih i vjerskih objekata, a koju je  potvrdio i međunarodni sud u Hagu, ostati u Brčkom spomeničko-simbolička praznina koju će popuniti kakofonija (nesuglasje) segreriranih spomeničko-simboličkih istina.

P.L.

0
0
0
s2sdefault