DAROVNICA MARIJE I NEDŽADA BEĆIREVIĆ: Dar radu i znanju

Nakon šest mjeseci od smrti/preseljenja dr. Nežada Bečirevića u nedjelju 04. juna je u prostorijama Brčanskog Preporoda obznanjeno da je Marija Bečirević, supruga rahmetli Nežada Bečirevića darovala Preporodu u Brčkom svoju nepokretnu imovinu.  Uvjeti darivanja su briga za mezar dr. Bečirevića i osnivanje Fondacije za stipendiranje i stručno usavršavanje učenika, studenata i stručnjaka iz Brčkog, s posebnom brigom o siromašnim osobama.

Gest vrijedan pažnje, kako sa aspekta odnosa spram svoje imovine tako i spram iskazanog povjerenja, prije svega Preporodu u Brčkom, a i spram ljudi koji su imenovani (Ćazim Suljević, Mustafa Sinanagić, Anis H. Mehmedagić i Enes Pašalić) da se brinu o poštivanju ove Darovnice.

   Uobičajeno je shvatanje da je čin darivanja jednosmjeran bezinteresan čin posebne darežljivosti darovaoca. No, antropološka istraživanja su pokazala (M. Mauss) da je čin darivanja uvijek dvosmjeran odnos u koji su uključeni kako darodavac (davanje), tako i daroprimac (primanje), te da je to dvosmjeran odnos, ili odnos reciprociteta darovaoca i primaoca. Ovaj odnos darivanja može biti horizontalan odnos, ili odnos između pojedinaca ili socijalnih grupa. Sam čin darivanja pretpostavlja određeni socijalni odnos, određeno socijalno ponašanje kako darodavca, tako i daropriomca. Darodavac je uvijek u dominantnom ili nadmenom položaju, za razliku od daroprimca, koji je u podređenom položaju, i od kojeg se uvijek očekuje neka vrsta zahvalnosti i uzvraćanja dara. No, odnos darivanja može biti i vertikalan. Dar je usmjeren pojedincima i socijalnim grupama ali u ime nekog višeg bića. I ova vrsta dara nije bezinteresna, odnosno bez reciprociteta. Ovdje se očekuje od Boga ili nekog višeg biće u ime kojeg se darivanje vrši da uzvrati nekom vrstom nagrade.

   Darovnica Marije Bečirević je neka vrsta vertikalnog darivanja. Dar nije prevashodno posvećen konkretnim neposrednim korisnicima dara. Oni su kao takav anonimni i darodavac ne očekuje od njih bilo kakvu vrstu reciprociteta, odnosno zahvalnosti ili uzvraćanja. Njihov dar uspostavlja neku vrstu vertikalne komunikacije. No, to nije teološko darivanje transcendentnom Biću ili Bogu od kojeg se očekuje neka vrsta nagrade na ovome ili onome svijetu. To je dar usmjeren ka određenim socijalnim vrijednostima koje imaju transcendentalnu dimenziju, dar usmjeren afirmaciji socijalne pravde, rada i znanja. Tako bi se moglo reći da se u slučaju darovnice Marije i Nežada Bečirevića radi o nekoj vrsti posvećenosti prosvjetiteljskim idealima Razuma i Znanja. Dar je usmjeren stipendiranju i stručnom usavršavanju onih koji su odlični u svome radu i u svome znanju, vodeći pri tome računa o njihovom socijalnom statusu. To je neka vrsta transcendentalnog prosvjetiteljskog modernizma koji daje transcendentalni značaj radu, znanju i socijalnoj pravdi, idealima koje smo gotovi zaboravili. No, to su vrijednosti koje su i Marija i Nežad svojim životom, svojim radom, svojim znanjem afirmirali. Oni im svojom darovnicom daju općedruštveni značaj, a time i svojim životima i onome za u šta su vjerovali i za šta su se čitavog života zalagali.

   Veliki teret i moralna obaveza je na onima koji trebaju da provedu volju darodavaca. Kao prvo da prepoznaju smisao i značaj ove darovnice a onda da se ona kao takva i realizuje.

 

  1. E.
Pin It
Print Friendly, PDF & Email